Sigurno ste nekada čuli nazive Brajci, Pauri i Kostenjari, no vjerojatno niste sigurni na što se točno ti nazivi odnose i kakvo im je podrijetlo. Naš karlovački kraj prepun je prirodnih ljepota, ali i etnografskih i povijesnih zanimljivosti, stoga smo Vam odlučili približiti podrijetlo i značenje ovih pojmova koji danas, nažalost, polako nestaju iz upotrebe.
Pojmovi Brajci, Pauri (ponekad se kaže i Pavuri) i Kostenjari (Kostanjari) su nazivi za dio stanovništva u sjeverozapadnom dijelu Karlovačke županije. Taj kraj se često naziva Gornjim Pokupljem ili Međurječjem te se pod njime podrazumijeva prostor između rijeka gornje Kupe, donje Dobre i Mrežnice (Mrižnice). To je ujedno jugozapadni rub Panonske nizine koji graniči s Gorskim Kotarom na jugu, sa Slovenijom na zapadu i Kordunom na istoku. Ti nazivi se mogu gledati usporedno s ostalim sličnim regionalnim i mjesnim nazivima za stanovništvo diljem Hrvatske koji vuku podrijetlo iz povijesti, poput Bez(j)aki, Šokci, Boduli itd.
BRAJCI I BRAJSKI KRAJ
Prema Hrvatskoj enciklopediji, sv. 1, iz 1942., Brajci su hrvatska etnička skupina u luku rijeke Kupe. Sigurno je da je taj naziv nekada bio puno postojaniji i rasprostranjeniji te se odnosio na široko područje između Bele Krajine u Sloveniji i Karlovca, dok se danas javlja vrlo sporadično na području karlovačkog četverorječja.
Naziv Brajci (za žene se kaže Brajice) se danas pretežito odnosi na stanovnike tzv. Brajskog kraja ili kraće Brajskog, duž obale rijeke Dobre te uokolo mjesta Netretić iako nije posve točno određeno koja mjesta taj naziv obuhvaća. Također se naziv Brajci najčešće poistovjećuje s prostorom rimokatoličke župe Završje Netretićko (Župa Uzvišenja sv. Križa).
Neki Brajcima smatraju samo one na lijevoj obali Dobre, neki sve u dolini Dobre, a neki sve između rijeka Dobre i Kupe s Netretićem kao središnjim brajskim mjestom. Brajcima se tako smatraju žitelji Netretića, Brajak Brda, Vinskog Vrha, Donjih Stativa, Završja Netretićkog, Tomašnice, Grduna i okolnih mjesta. Taj kraj se često naziva Brajski kraj. Također, prema mjesnoj predaji, naziv naselja i prezime Netretić dolaze od neustrašivih Brajaca “Nestreptića”.
Zanimljivo je da se često mještani pojedinih sela, čak i susjednih, ne slažu uvijek u tome gdje prestaje, a gdje počinje “Brajski kraj”, pa će tako mještani Zadobarja uvijek tvrditi da oni nikako nisu Brajci te da su Brajci samo na lijevoj obali Dobre dok će netko i Zadobarce smatrati Brajcima.
Određeni povjesničari Brajcima smatraju svo hrvatsko stanovništvo od Bele Krajine u Sloveniji pa sve do Karlovca. U širem smislu naziv obuhvaća većinu okolnog, pretežito brdskog karlovačkog stanovništva. Podrijetlo tog pojma je također nejasno. Po objašnjenju mjesnog stanovništva taj naziv dolazi od starinskog naziva Dobrajsko za područje uz Dobru pa bi stanovnici bili (Do)Brajci. Po jednoj narodnoj predaji i rijeka Dobra duguje svoje ime Brajcima. Preko Dobre su živjeli Brajci, a do njih DOBRAjci. Pojam Brajac se također još izvodi iz imenice “brajda” odnosno pridjeva “brajdski”, dovodi se u vezu s obližnjim nazivom mjesta Brajak Brdo (Brajsko Brdo) i prezimenima Brajak i Brajković. Nekada se i sam pojam Brajac znao izgovarati kao Brajak. Zanimljivo je da je u 17. stoljeću na Švarči zabilježeno prezime Brajac.
Najvjerojatnija teorija o podrijetlu naziva Brajci spominje moćni ilirski narod Breuca (Brajaca) koji je nekada živio na prostorima današnje središnje Hrvatske, a spomen na njih se sačuvao na karlovačkom području upravo u nazivu Brajci. Ilirski narod Breuca je u povijesti ostao zapamćen zbog sudjelovanja u protu-rimskom Batonskom ratu od 6. – 9. godine. To je povijesno najutemeljenija teorija o podrijetlu tog naziva koja bi vjerojatno objasnila i njegovu široku raspostranjenost diljem Karlovačke županije. Na postojanje tog drevnog plemena ilirskih Breuca – Brajaca i njihovo preživljavanje kroz Hrvate upućuju i neke narodne predaje, arhaizmi u dijalektu, etnografskoj slici i narodnoj nošnji. Općenito se smatra da je veliki dio genetske i kulturne baštine drevnih Ilira (a s njima i ilirskih Brajaca) preživio kroz današnje Hrvate.
Radoslav Lopašić, istaknuti karlovački povjesničar iz 19. stoljeća koji je iznio tezu o ilirskom podrijetlu naziva Brajci, u svome djelu Oko Kupe i Korane ističe da je središte tzv. Brajskog kraja u njegovo vrijeme susjedni stari grad Ribnik.
Ilirski narod Breuca je također živio na prostoru današnje slavonske i bosanske Posavine te je zanimljivo da se neki žitelji tih prostora i danas također smatraju Brajcima.
Za stanovnike nekih karlovačkih brajskih naselja (Tomašnica, Grdun) se nekada govorilo i da su “Živičari” jer žive u “živici” tj. šumi. Taj naziv, ponekad upotrijebljen i u pogrdnom smislu, je u širem smislu označavao fizički i psihički čvrste, neslomljive, “žilave” ljude ovog kraja i njihov naporan seljački i težački život.
Zanimljivost Brajskog kraja i okolice su i brojni vjerski (sakralni) 
spomenici i baština (poput očuvanih freski u crkvi sv. Antuna u Zadobarju i Uznesenja Blažene Djevice Marije u Novigradu na Dobri) te sve do nedavnih stoljeća održana hrvatska glagoljaška tradicija. Vizita župe Uzvišenja Svetog Križa u Završju (Zavrhi) Netretićkom iz 1686. godine kaže da u župi nema latinskog misala, već samo glagoljski. Na glagoljici su bili pisani i spisi te pečati plemenskih općina i sučija. U folkloru i narodnim običajima te vjerovanjima Brajskog kraja održao se veliki broj drevnih, starohrvatskih, pa čak i pretkršćanskih elemenata.
Cijeli je taj kraj, počevši od turskih provala pa u novije vrijeme od iseljavanja krajem 19. stoljeća, zatim prvom polovicom 20. stoljeća, a posebice u desetljećima nakon Drugog svjetskog rata, opustošen iseljavanjem, tzv. bijelom kugom.
Tako postoje brojne zajednice Hrvata iz tih krajeva u europskim i prekooceanskim zemljama. Hrvati tog karlovačko-ozaljsko-dugoreškog područja iseljavali su se u Kanadu, Australiju, Novi Zeland, Sjedinjene Američke Države, zatim u Njemačku i zemlje Europe, zemlje Južne Amerike, Južnu Afriku te diljem Hrvatske što ga svrstava u jedne od najraseljenijih i iseljavanjem najopustošenijih hrvatskih krajeva.
Budući da je pojam “Brajci” vrlo diskutabilan i rasprostranjen, neki taj naziv vežu i za kraj između rijeka Mrežnice i Korane (mjesta Barilović, Bukovlje itd.) te ga navode u svezi s vojskom Vojne granice (krajine) koja je nekada bila smještena na tom području nasuprot nazivu Pauri (seljaci) za civilne stanovnike. Stanovnici tog kraja se također smatraju Brajcima. Također se javlja i na području Mekušja, zatim oko Brinja, pa čak i Petrinje. Postoje još neka mjesta i krajevi, najčešće brdski za koja se veže naziv Brajci.
U prošlim je vremenima naziv BRAJCI zasigurno obuhvaćao i Paure i Kostanjare te sve ostale mjesne nazive kao osnovni i njima nadređeni regionalni naziv za hrvatsko stanovništvo karlovačke okolice oko rijeka Kupe, Dobre i Mrežnice, od Slovenije, preko Ozlja, Ribnika, Netretića i Novigrada na Dobri pa vjerojatno sve do Duge Rese.
BRAJSKI GOVOR
Kao jedna od najvažnijih posebnosti kulturne i narodne baštine tog kraja može se navesti i specifični govor. Taj govor je karakterističan za cijelu karlovačko-dugoreško-ozaljsku regiju s određenim varijacijama od kraja do kraja. To je izvorno čakavski ikavski govor u koji su s vremenom ušle mnoge kajkavske, a zatim i štokavske riječi pa se tako izgubila upitna zamjenica ča u korist riječi kaj, ali su očuvani i mnogi čakavski elementi (npr. zamjenice zač=zašto, vač=u što, poč=po što, nač=na što, ki=tko, va=u itd.) te se alternacija staroslavenskog glasa jat najčešće ostvaruje kao i tj. na čakavskoj ikavici (npr. riječi lipo, dite, lik, tribati, cviće, mliko, sikira, sime, vrime, kripost, nimati, vriditi, mišati, miriti, rizati, ispovid, grih, grišiti i mnoge druge).
Također su očuvani, odnosno do nedavno kod starijih naraštaja su bili očuvani i mnogi arhaični oblici i riječi (npr. družina=obitelj, braća=članovi obitelji, stara mati=baka, gospodinjstvo=domaćinstvo, gospodinja=domaćica, točka=jučer, sinoć, kadi=gdje, peteh=pijetao, kršćenik=krćanin, osoba, nu=poštapalica koja se može označiti kao : samo daj, izvoli, i mnogi drugi).
Taj se izmiješani, hibridni govor stručno naziva govor ozaljskog književnog kruga, “čakavsko-kajkavski govor”, ili u starijim izvorima brajski govor. Kajkavske su osobine izrazitije na istočnom rubu tog područja (Ozalj, Pribić, Bregana, Kobilić), a čakavske u zapadnijim krajevima (Duga Resa, Barilović, Ogulin). Tzv. brajski govor ima dodirnih točaka i sa susjednim slovenskim govorima, kao i govorima Hrvatskog Primorja, Istre i Kvarnera. Također su od štokavskih govora susjednog Korduna ovi čakavsko-kajkavski govori poprimili i poneku štokavsku osobinu (npr. divan, divaniti=govor, govoriti i dr…).
U razgovornom žargonu je prisutan veliki broj germanizama, ali i poneki talijanizmi, turcizmi i mađarizmi.
Govorom ozaljskog književnog kruga su pisali slavni hrvatski plemići Zrinski i Frankopani, književnici i jezikoslovci okupljeni u ozaljskom književnom krugu poput slavnog autora Gazophylaciuma, svećenika pavlina Ivana Belostenca. Tom je jezičnom tipu npr. pripadao Raj duše Nikole Dešića iz 1560, a to je bio molitvenik Ane Katarine Zrinske, supruge Nikole Zrinskoga Sigetskoga. Tim su govorom,odnosno četvrtim hrvatskim narječjem u potpunosti ili djelomično pisali također Ferenc Črnko, Franjo Glavinić, Juraj Ratkaj Velikotaborski, Matija Magdalenić, Pavao Ritter Vitezović i drugi. Cijelo to područje je nekada bilo većinom u posjedu moćnih hrvatskih plemićkih obitelji Zrinskih i Frankopana koje su ostavile bogati trag u kulturnoj i povijesnoj baštini tog živopisnog hrvatskog kraja.
PAURI I PAURIJA
Naziv Pauri (za žene se kaže Paurke) odnosno naziv područja Paurija (ponekad Pavurija) označava stanovništvo kraja između rijeka Dobre i Mrežnice koji obuhvaća dio općine Netretić, mjesta Dubravci, Novigrad na Dobri, Zagradci, Jarče Polje, Mračin te cijelo područje do Duge Rese. Stoga je naziv Pauri najlakše vezati uz župu Novigrad na Dobri, odnosno pretežito onaj dio župe koji se nalazi na desnoj obali Dobre. Međutim, kao ni za nazive Brajci te Kostenjari (Kostanjari), tako ni za naziv Pauri nije potpuno točno određeno koja naselja on obuhvaća. Neki Paurima smatraju stanovništvo između rijeka Dobre i Mrežnice, neki sve oko Duge Rese, neki pak samo mještane Dubravaca tako da ponekad ni sami mještani tih naselja nisu sigurni odnosi li se taj naziv na njih. Često se Novigrad na Dobri te Dubravci navode kao središnja paurska naselja.
U mjestu Dubravci koje se često poistovjećuje s nazivom Paurija djeluje Kulturno umjetničko društvo Paurija te postoji mjesni malonogometni turnir Paurija.
Stanovnici Jarčeg Polja blizu Novigrada na Dobri su još poznati kao Prkanjci. Naime, riječ Prkanjci dolazi od riječi “prek” tj. “prik” pa prema tome je nastalo “Perkanjci”, “Prikanjci” ili “oni preko Dobre”. Znači mještani Jarčeg Polja su Pr(e/i)kanjci za ove iz susjednog naselja Mračin i obrnuto. Zanimljivo je spomenuti i kako je Jarče Polje dobilo ime. Naime, prema predaji, jarci su spasili mjesto od Turaka tako što su mještani jarcima za rogove, u noći, privezali baklje, što je prestrašilo turske pljačkaše.
Naziv Paur je najvjerojatnije izveden od njemačke riječi “Bauer” koja znači “seljak” te je označavao seljačko, civilno stanovništvo nasuprot krajiškom, vojnom stanovništvu Vojne granice (krajine).
Prema drugoj priči, odnosno narodnoj p
redaji, riječ Paur dolazi iz turskog jezika i znači nepobjediv. Naime, kada su Turci u svojim pohodima i pljačkanjima haračili tim dijelom središnje Hrvatske, na jednom mjestu bi uvijek bili potučeni tj. kada bi prešli rijeku Dobru na Banovčevom slapu. Stoga su ljude s lijeve strane Dobre prozvali Paurima. Kasnije kako je Osmanlijsko Carstvo slabilo tako se i Paurija proširila do Duge Rese.
Zanimljivo je da i u Slavoniji u okolici Požege također postoji jedan kraj koji se zove Paorija, a mještani Paori. Taj naziv vjerojatno vuče isto ili slično podrijetlo s karlovačkom Paurijom.
KOSTANJARI
Naziv Kostenjari (Kostanjari) se odnosi na stanovništvo uokolo mjesta Ribnik i Lipnik te ostala okolna mjesta u blizini rijeke Kupe, a taj naziv dolazi od mjesnog naziva za kesten – kostanj budući da je taj kraj bogat kestenovim šumama. No, kao što smo već spomenuli, povjesničar Radoslav Lopašić spominje kako je u 19. stoljeću upravo Ribnik središte Brajskog kraja, a Ribničani da se nazivaju Brajcima.
Izvori:
Radoslav Lopašić: Oko Kupe i Korane – mjestopisne i povjestne crtice
https://www.karlovacki.info/kamo-za-vikend-predstavljamo-vam-novigrad-na-dobri/
https://www.karlovacki.info/na-obali-dobre-jarci-se-tukli-s-turcima-a-rimske-legije-klesale-sarkofage/
https://www.karlovacki.info/kako-su-potomci-kliskog-kapetana-petra-kruzica-zavrsili-u-zadobarju/
https://www.karlovacki.info/igra-prijestolja-u-ozlju/
KARLOVAČKE, HRVATSKE I SVJETSKE ZANIMLJIVOSTI
JEDINSTVEN SKLAD PRIRODE I POVIJESTI U NOVIGRADU NA DOBRI
TRAGIČAN ZAVRŠETAK NAJLJEPŠE KARLOVAČKE LJUBAVNE PRIČE
IGRA PRIJESTOLJA U OZLJU – POTRAGA ZA KRUNOM KRALJA ZVONIMIRA
PUTOVIMA BRAĆE SELJAN – U SPOMEN NA NAJPOZNATIJE KARLOVAČKE PUTNIKE
13. SRPANJ 1579. – DAN ROĐENJA GRADA KARLOVCA
HRVATSKA IMENA – SVE O HRVATSKIM IMENIMA ZA DJECU!
ZA PONOSNE MALE JUNAKE – STARA HRVATSKA IMENA KOJA SU NOSILI VLADARI, KRALJEVI I PLEMIĆI
ZABORAVLJENA IMENA IZ HRVATSKE MITOLOGIJE I POVIJESTI – VRIJEME JE DA PONOVNO OŽIVE
ZABORAVLJENI HRVATSKI BOŽIĆNI OBIČAJI
BRIGADIRČIĆI – PREFINI I JEDNOSTAVNI BOŽIĆNI SLATKIŠI
VINCEKOVO I HOD KROZ VINOGRADARSKU GODINU
ZAŠTO I KAKO SLAVIMO VALENTINOVO?
NAŠI USKRŠNJI BIČAJI – OD VAZMENKI I PISANICA DO KOTAČKANJA
FABERGEOVA JAJA – NAJSKUPLJE I NAJPOZNATIJE PISANICE NA SVIJETU