16. LISTOPADA – ROĐENJE BANA JELAČIĆA, PALJENJE MAĐARSKE ZASTAVE, POGIBIJA BRUNE BUŠIĆA I BLAGE ZADRE

ROĐENJE BANA JOSIPA JELAČIĆA 1801.

Na današnji dan rođen je Josip grof Jelačić Bužimski (Petrovaradin, Srijem, 16. listopada 1801. – Zagreb, 20. svibnja 1859.), general i hrvatski ban od 1848. do 1859. godine, član plemićke obitelji Jelačić. Jedan je od najznačajnijih hrvatskih političara u cijeloj povijesti Hrvata te ga hrvatski narod slavi kao narodnog junaka. Kao vojskovođa je pobijedio u nizu bitaka protiv ustanika u Habsburškoj Monarhiji za vrijeme Revolucije u Mađarskoj 1848. godine te snažno podupirao kulturni, društveni i gospodarski razvoj Hrvatske. Pokopan je 26. svibnja 1859. godine u Novim Dvorima, u kapeli Sv. Josipa, u Zaprešiću.

           Ban Josip Jelačić među svojim vojnicima prije bitke kod Schwechata, 1848.

Pjesma Ustani bane Jelačiću

Bilo je to godine devetsto i treće,

kad su našu Hrvatsku stigle nesreće.

Mađarske zastave dig’o Hedervary,

silom hoće Hrvatsku da nam pomađari.

Ustani bane,

Hrvatska te zove, zove,

ustani bane,

Jelačiću.

Nema junaka, nema Hrvata,

kao što je bio Jelačić ban.

A sada njega crna zemlja krije,

i zelena trava prekriva mu grob.


SPALJIVANJE MAĐARSKE ZASTAVE U ZAGREBU 1895.

Spaljivanje mađarske zastave na Trgu bana Josipa Jelačića 16. listopada 1895. bio je izraz studentskog bunta protiv mađarizacije u Hrvatskoj. Zagrebački sveučilištarci, među kojima je bio i 24-godišnji Stjepan Radić, student treće godine Pravnog fakulteta, neformalni studentski vođa, prilično revoltirani diktatorskom politikom promađarskog hrvatskog bana Khuena Héderváryja htjeli su skrenuti pozornost kralju Franji Josipu I. na Khuenovu samovolju i nasilje u Hrvatskoj povodom njegovog posjeta i otvaranja nove zgrade Hrvatskog narodnog kazališta.

Svečani doček kralja Franje Josipa I. u Zagrebu 1895. (Vlaho Bukovac:  Živio kralj!)

16. listopada bio je zadnji dan kraljeve posjete. Svečana studentska četa bila je postrojena između 10 i 11 sati, pred gradskom vijećnicom, dok je u nju ulazio kralj, a zatim su u povorci pošli prema Trgu bana Josipa Jelačića. Prema opisima sudionika, na čelu povorke nalazilo se 30-ak galaša, to jest studenata u svečanoj gala odori naoružanih paradnim sabljama, predvođenih Vladimirom Vidrićem, koji je nosio sveučilišnu zastavu. Oko njega je stupalo nekoliko studenata s isukanim sabljama. Slijedila ih je skupina od oko stotinjak studenata u svečanoj građanskoj odjeći, a na začelju se nalazilo još oko 20-30 galaša. Na Trgu Petra Preradovića skinuli su srbijansku zastavu koja je visjela ispred pravoslavne crkve, viknuvši da je “mađarskoj zastavi mjesto u Mađarskoj, a srpskoj u Srbiji”. Kad su došli pod Banov spomenik, jedan student je izvadio onu mađarsku zastavu, koju je skrojila modistica Margareta, a četiri studenta su ju na uglovima proboli vrhovima sječiva svojih sablji i podigli u vis. Jedan ju je polio žesticom, alkoholom, a zatim ju je netko od njih zapalio. Nato su svi prisutni studenti počeli izvikivati povike: “Živio hrvatski kralj Franjo Josip I.!“, “Slava Jalačiću!” i “Abzug Mađari!” Kada je zastava izgorjela, studenti su se uredno, u povorci, povukli prema zgradi Sveučilišta.

Bana je policija odmah obavijestila o događaju, a on je zapovjedio hitno uhićenje svih sudionika te demonstracije. Franjo Josip I. bio je iznenađen i poprilično uznemiren ovim događajem. Među prvima je već u 12.30 sati na ulici uhićen Stjepan Radić. Tog i idućeg dana uhićena su 24 studenta.

 

Josip Horvat u svojoj knjizi Politička povijest Hrvatske piše da je mađarsku trobojnicu potpalio Josip Heneberg, Gospićanin. Međutim, režimske Narodne novine od 13. studenoga 1895., tijekom procesa optuženim studentima, pišu kako je zastavu zapalio Žigmund Hacker, student prava i zagrebački Židov, koji se “ponosi time, da je spalio mađarsku zastavu kao simbol velike Mađarske”.

Osuđeni studenti dobili su zabranu studiranja na Zagrebačkom sveučilištu. Stjepan Radić nastavlja pravni studij u Pragu, ali je ubrzo isključen i s praškog, a odmah zatim i s peštanskog sveučilišta, tako da mu je daljnji studij onemogućen na čitavom području Austro-Ugarske Monarhije. Godine 1904. s bratom Antunom osniva Hrvatsku pučku seljačku stranku, te postaje jedan od najvažnijih hrvatskih političara.


POGIBIJA HRVATSKOG EMIGRANTA ANTE BRUNE BUŠIĆA 1978.

             Ante Bruno Bušić

Na današnji dan, 16. listopada 1978. godine, u 23:20 sati, u Parizu u ulici Belleville 57, iz zasjede je ubijen hrvatski politički emigrant, ekonomist, intelektualac, novinar, disident, povijesni istraživač, borac za slobodnu i demokratsku Hrvatsku te politički vođa hrvatske emigracije Ante Bruno Bušić (Donji Vinjani kraj Imotskog, 6. listopada 1939. – Pariz, 16. listopada 1978.). Ubio ga je plaćeni ubojica Službe državne sigurnosti (UDBA), zločinačke jugoslavenske tajne policije, deset dana nakon imendana i rođendana. Pokopan je 23. listopada na pariškome groblju Père-Lachaise uz nazočnost 1 200 Hrvata. Na nadgrobnoj ploči uklesani su mu stihovi hrvatskog pjesnika Dobriše Cesarića iz pjesme “Trubač sa Seine” na hrvatskome i francuskome jeziku:

Ja, skoro prosjak, duh slobode širim,
Pa ma i nemo na svom grobu svijeću,
Ja neću, neću, neću da se smirim.
Ko svježi vjetar u sparinu pirim,
A kada umor svlada duše lijene,
Na otpor trubim ja, trubač sa Seine!

U grobu s njim ležao je kamen iz Hrvatske, s torbom na kojoj je bio hrvatski grb i cvijet majčine suzice.

Njegovi posmrtni ostatci preneseni su u Hrvatsku i 16. listopada 1999. godine pokopani u Aleji branitelja na zagrebačkom groblju Mirogoju.

Ante Bruno Bušić postao je simbol otpora hrvatskog naroda i hrvatskih intelektualaca komunističkom režimu, simbol hrvatske demokratske opozicije i političke državotvorne emigracije te najpoznatija žrtva zločinačke jugoslavenske tajne službe, kolokvijalno znane pod akronimom UDBA.


POGIBIJA GENERAL-BOJNIKA BLAGE ZADRE 1991.

Na današnji dan, 16. listopada 1991. godine u Vukovaru je poginuo jedan od najvećih junaka Domovinskog obrambeno-oslobodilačkog rata, zapovjednik 3. bojne legendarne 204. vukovarske brigade Blago Zadro (Donji Mamići-Ledinac kraj Gruda, Bosna i Hercegovina, 31. ožujka 1944. – Vukovar, 16. listopada 1991.), posmrtno promaknut u čin general-bojnika.

Blago Zadro tijekom obrane                          Vukovara

Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti, koja je zbog toga i prozvana “Groblje tenkova”, zaustavljena je oklopna sila JNA i uništeno na desetke srpskih tenkova i oklopnih transportera. Bio je hrabar i odlučan, zapovjednik koji je u borbu kretao prvi. Poginuo je blizu Trpinjske ceste, u Kupskoj ulici nedaleko od željezničke pruge, pokošen rafalom iz puškostrojnice dok je junački vodio svoje suborce u akciju.

Od trojice njegovih sinova dvojica najstarijih također su se uključili u obranu domovine. Najstariji Robert (1969.) je 10. travnja 1992. poginuo u borbama kod Kupresa u Bosni i Hercegovini. Ime Blage Zadre nosi Zapovjedno stožerna škola Ministarstva obrane Republike Hrvatske, osnovna škola u Borovu Naselju, te ulice u Grudama, Splitu i Zagrebu.

Zbog svoje uloge u Domovinskom ratu, junačke pogibije i velike karizme koju je stekao još za vrijeme bitke za Vukovar, po završetku Domovinskog rata postao je jedna od najvećih i najpoštovanijih ikona hrvatskog rata za nezavisnost.

 

 

 


Još neki od značajnih događaja na današnji dan:

  • 1879. – Preminuo je Sergej Solovjov, znameniti ruski povjesničar (* 1820.).
  • 1978. – U Rimu je Poljak Karol Wojtyla izabran za papu.
  • 2007. – Poginuo je Toše Proeski, makedonski pjevač pop i makedonske tradicijske glazbe (* 1981.).

Izvor:

https://hr.wikipedia.org


https://www.karlovacki.info/sto-se-sve-dogodilo-na-danasnji-dan-i-zasto-je-8-listopada-jedan-od-najvaznijih-datuma-u-hrvatskoj-povijesti/

KARLOVAČKE, HRVATSKE I SVJETSKE ZANIMLJIVOSTI

JEDINSTVEN SKLAD PRIRODE I POVIJESTI U NOVIGRADU NA DOBRI

TRAGIČAN ZAVRŠETAK NAJLJEPŠE KARLOVAČKE LJUBAVNE PRIČE

IGRA PRIJESTOLJA U OZLJU – POTRAGA ZA KRUNOM KRALJA ZVONIMIRA

PUTOVIMA BRAĆE SELJAN – U SPOMEN NA NAJPOZNATIJE KARLOVAČKE PUTNIKE

13. SRPANJ 1579. – DAN ROĐENJA GRADA KARLOVCA

HRVATSKA IMENA – SVE O HRVATSKIM IMENIMA ZA DJECU!

ZA PONOSNE MALE JUNAKE – STARA HRVATSKA IMENA KOJA SU NOSILI VLADARI, KRALJEVI I PLEMIĆI

ZABORAVLJENA IMENA IZ HRVATSKE MITOLOGIJE I POVIJESTI – VRIJEME JE DA PONOVNO OŽIVE

ZABORAVLJENI HRVATSKI BOŽIĆNI OBIČAJI

PRIČA O BOŽIĆNOM DRVCU

SVE TAJNE DJEDA BOŽIĆNJAKA

BRIGADIRČIĆI – PREFINI I JEDNOSTAVNI BOŽIĆNI SLATKIŠI

VINCEKOVO I HOD KROZ VINOGRADARSKU GODINU

ZAŠTO I KAKO SLAVIMO VALENTINOVO?

NAŠI USKRŠNJI BIČAJI – OD VAZMENKI I PISANICA DO KOTAČKANJA

FABERGEOVA JAJA – NAJSKUPLJE I NAJPOZNATIJE PISANICE NA SVIJETU

UTJEČE LI MJESEC DOISTA NA NAŠE PONAŠANJE?