Božićno drvce (bor) zasigurno je jedna od najpoznatijih božićnih tradicija koja okuplja cijelu obitelj, a posebno joj se raduju najmlađi. Zanimljivo je da je taj običaj potekao iz Njemačke iz 16. stoljeća, a u hrvatskim zemljama se udomaćio tek prije nekih dvjesto godina.
No i prije no što su počeli kititi zimzelena božićna drvca, Hrvati su još od vremena pokrštavanja za božićno vrijeme svoje domove bogato i maštovito ukrašavali zelenilom, grančicama, vjenčićima, plodovima, žitom, voćem, slamom i cvijećem. Također u kuću se na Badnju večer ritualno unosio badnjak, drvo ili tri panja koji su tu noć, ali i kasnije, gorjeli na ognjištu, a na pod se prostirala slama kao simbol Isusovog rođenja u štalici.
U početku su se božićna drvca ukrašavala voćem, jabukama, narančama, šljivama, kruškama, ali i raznim slasticama, šarenim papirnatim lancima, ukrasima od slame ili komušine, obojanim češerima, te srebrnim i zlatnim nitima, licitarskim srcima, zvončićima i staklenim figurama anđela.
Čest su i lijep ukras bili pozlaćeni orasi i lješnjaci, a najčešće su se postavljale svijeće, simboli nade i božanstva. Poslije su se postavljali i komadići vate, voska ili papira koji su simbolizirali snijeg na drvcu.
Današnje kuglice i električne svjećice tek su novija pojava. Na vrh drvca se postavlja anđeo ili zvijezda repatica koja predstavlja Betlehemsku zvijezdu iz priče o rođenju Isusa Krista. Čest je i lijep običaj da se ispod drvca postave i malene jaslice koje prikazuju Svetu obitelj, anđele, pastire, životinje u štalici i druge likove iz priče o Isusovom rođenju.
U hrvatskoj tradiciji božićno drvce i drvo – badnjak na Badnji dan
u šumi posijeku otac obitelji i djeca. Cijela obitelj kiti drvce na Badnju večer te ono ostaje u domu sve do blagdana Sveta tri kralja, to jest Bogojavljenja (6. siječnja). Tog se dana posljednji puta pale božićne svijeće i drvo badnjak. Nekad je tradicija nalagala da božićno drvce ostaje okićeno sve do blagdana sv. Antuna Pustinjaka (17. siječnja) ili čak češće do Svijećnice (2. veljače).
Kao božićno drvce najčešće se koriste jele budući da ugodno mirišu i imaju lijepu boju. Kao i za mnoge druge europske običaje, tako se i za kićenje božićnog drvca smatra da ima pretkršćanske korijene. Stablo života je vrlo čest simbol koji se javlja u brojnim europskim pretkršćanskim mitovima, napose germanskim, slavenskim i keltskim pa tako i u drevnim vjerovanjima Hrvata.
Sveta drva starih Hrvata bili su hrast i lipa. Njihova simbolika zadržala se u našem narodu i nakon pokrštavanja, a njihovi lugovi su dugo štovani kao posvećena mjesta. Zimzeleno drveće, poput jele, smreke i bora bilo je također poštivano kao simbol života budući da im za vrijeme zime ne otpadaju iglice.
Za kršćane zimzeleno božićno drvce ima značenje vječnoga života te pobjedom svoga neprolaznog zelenila nad zimom podsjeća na Kristovu pobjedu nad smrću.
Smisao Božića, svih božićnih običaja i simbola te samog Kristovog rođenja je upravo ta pobjeda dobra nad zlom, života nad smrću, svjetla nad tamom, reda nad kaosom, pravde nad nepravdom, nade nad očajem.
https://www.karlovacki.info/zaboravljeni-hrvatski-bozicni-obicaji/?fbclid=IwAR3WeXEfmx6xcTDGTdpv6CU4CxgfVv3q0bo8esuVMRWwWclJ-BAFWzYO5HU
https://www.karlovacki.info/sve-tajne-djeda-bozicnjaka/