Sjedio sam s društvom na terasi … Ne, ovo nisu početni stihovi nekog starog šlagera već jedne pomalo otužne priče. Stol do mene tri prijatelja (malo kasnije ćemo vidjeti može li ih se uopće nazvati prijateljima) u poznim godinama i ozbiljnim razgovorima. Jednog ćemo nazvati Ante, drugog Mate, a treći nije bitan za priču pošto je samo šutio i s nevjericom zurio u prazno.
Znam da nije pristojno slušati tuđe razgovore no njihova je krivica što su bili preglasni. Uglavnom, priča ide ovako. Antin sin je završio neki vrhunski fakultet i otišao raditi u inozemstvo za trostruko veću plaću. Mate je, saznavši to, izgubio živce, u njemu je proradio prokleti hrvatski jal te je svu svoju žuč potpomognutu s nekoliko gemišta izbacivao po Anti i njegovom sinu nazivavši ih jednostavno – budalama. Razgovor je tekao u raznim smjerovima, no zadnji Matin argument je bio: “Ma ti i taj tvoj sin vagabund ste opterećeni s novcima. Znaš, nije sve u profitu, a vi samo profit gledate. Budućnost tvoga sina je trebala biti tu s nama u kvartu, a ne tamo gdje je sada. Što se mene tiče, neka se više ne vraća. “
Antin odgovor bio je brz i žestok: “Moj sin je u svom životu nešto ipak postigao, a reci ti meni što su tvoja djeca napravila?“ Dalje mi se nije dalo slušati. Pokupio sam se razočaran i pomalo tužan, a najviše mi se u um urezala Matina rečenica: „Nije sve u novcu … “ U redu, nije sve u novcu, ali zašto se onda žalimo na male plaće, zašto psujemo bližu i daljnju rodbinu našim političarima, zašto smo ljuti kada pogledamo statističke podatke i shvatimo da smo skoro u svemu na dnu Europske unije? Ako novci nisu bitni, onda idemo ukinuti Ministarstvo financija, Ministarstvo gospodarstva, Narodnu banku, vratimo se trampi i životu u pećinama.
Slažem se, novac nije najbitnija stvar na svijetu i nikada ne smije postati cilj sam po sebi. Ali novac je sredstvo putem kojeg ostvarujemo mnoge naše snove. Netko želi kupiti kuću ili stan kako bi se mogao osamostaliti i zasnovati svoju obitelj, i to ne može bez novaca. Netko se želi baviti sportom, i za to trebaju novci. Treći bi htio vidjeti egipatske piramide i kineski zid, kako će doći do tamo bez novaca? Možda bi baš Vaše dijete jednog dana htjelo imati konja i na njemu odjahati u zalazak Sunca, no ne će mu ga nitko pokloniti, morat će ga sam zaraditi. Možda među nama ima i onih s rafiniranijim životnim ukusom koji uživaju u skupljanju antikviteta i rijetkih umjetnina, a to sve itekako košta. Mati iz naše priče je vjerojatno životna ambicija u životu ispiti što više gemišta i izjesti što više janjaca, i to je potpuno legitimno, ali janjce i gemište ne dijeli Caritas. Mili moj, moraš si ih sam odnekud priuštiti. Da, i zdravlje košta, lijekovi koštaju, operacije koštaju, i pogrebi također!
Svatko od nas ima neke snove u životu, neke želje i neke ambicije, a svaki taj san, svaka ta želja ima svoju protuvrijednost. Sve dok naše ambicije ne ugrožavaju druge ljude, nisu protuzakonite, ne idu protiv nekih općih zakona ljudske prirode te ne prijete opstanku i napretku zajednice kojoj pripadamo, ako ih ostvarujemo na pošten i moralan način, sve do tada one su potpuno legitimne i imamo se potpuno pravo za njih boriti svim dozvoljenim sredstvima. I nijedan Mate nema pravo osuđivati Antinog sina zato što je u životu htio nešto više!
U ovoj priči, a i svim sličnima, upravo su tipovi poput našeg Mate najveći materijalisti, tipovi koji ne shvaćaju da novac nije samo papir, novac nije nekakav sotonski izum za kojeg bi i oni dali dušu samo kad bi mogli. Novac kao papir je bezvrijedan, ali novac je kuća u kojoj živimo, novac je kava koju smo upravo popili i ručak kojeg ćemo pojesti, novac je automobil koji vozimo, sat vremena teretane, sirup protiv prehlade i ovaj laptop na kojem sada pišem.
Prema novcu treba imati zdrav i odgovoran odnos. Pretvoriti ga u božanstvo znači izgubiti dušu, ali poniziti ga kao nešto bezvrijedno znači izgubiti pravo na mnoge stvari koje u životu želimo, a ne postoji ništa što nema svoju protuvrijednost. Vaš novac je samo Vaš novac, tuđi novac je samo tuđi novac. Ako Vam netko nešto pokloni, to ne znači da to njemu ne treba već je procijenio da ste Vi osoba za koju vrijedi žrtvovati dio onoga što je sam stekao. Ljubav, karakter, prijateljstvo, odanost, obitelj tu ne računamo – to su stvari koje nemaju cijenu, ali su upravo našem Mati nedostižne za shvatiti, jer da ih shvaća ne bi vrijeđao obitelj vlastitog prijatelja zbog životne odluke koja se njega nimalo ne tiče!