ŽELIMO LI MI UISTINU PROMJENE ILI NAM JE OVAKO BAŠ SUPER?

Posljednjih dana glavna vijest u svim hrvatskim medijima je prosvjed radnika Uljanika koji traže isplatu svojih plaća. Svatko s imalo empatije može suosjećati s radnicima koji nisu plaćeni za svoj posao, no u isto vrijeme pojavile su se i brojne analize te mišljenja koja bacaju novo svjetlo, ne samo na konkretni slučaj našeg brodogradilišta, već na cijeli razvojni put Lijepe Naše tamo još od ponovne obnove državnosti ranih devedesetih.

Neka od tih mišljenja postavljaju vrlo provokativno pitanje: “Želimo li mi uopće napredovati ili pak namjerno kočimo sami sebe jer nam je ovako baš super?“  Pa krenimo redom. Što biste rekli na činjenicu da je hrvatska brodogradnja, ovakva kakva trenutno jest, neprofitabilna i od nje ima više štete no koristi? Ista stvar je s tekstilnom industrijom, što mislite zašto na svakoj krpici koju kupite, pa i onoj markiranoj, piše Made in Taiwan, China, Bangladesh itd., a ne Made in Germany, Croatia, United Kingdom? Uz brodogradnju i tekstilnu industriju tu su i još neke druge djelatnosti kojih se držimo kao pijani plota – zašto? Zato što su tako naši stari radili pa moramo i mi – mislim, logika nam baš i nije jača strana.

Što kažete na činjenicu da je za napredak naše države potrebno doslovce na cestu i na burzu rada potjerati nekoliko desetaka tisuća zaposlenika u državnim službama, teta na šalterima, lupatelja pečata i beskorisnih savjetnika, a mnogi od njih su Vaši prijatelji i rođaci, ili vi sami? Jeste li spremni na reviziju pa i poništavanje brojnih povlaštenih mirovina, među kojima su i one braniteljske u koje su se uvukli i nebrojeni lažnjaci? Što je pak s nebrojenim udrugama koje služe samo za isisavanje javnog novca, onog novca kojeg smo svi mi uplatili kroz porez? Hoćete li podnijeti ukidanje subvencija i raznoraznih potpora u poljoprivredi? Hoćete li odustati od zahtjeva državi da Vam ona pomogne prodati poljoprivredne proizvode iznad tržišne cijene?

 

Seljak ste i kupili ste Johna Deera kojeg nikako ne možete isplatiti, a vjerojatno ste ga nabavili samo da iskoristite poticaje i frajerišete se pred susjedom – u uistinu razvijenoj i pravednoj državi nitko nad Vama ne bi suzu prolio kada biste zbog toga propali. Vaši pretci su izgradili predimenzionirane kuće i vikendice od nekoliko stotina kvadrata koje samo gutaju novac, a vi ih tvrdoglavo držite kao obiteljsko nasljeđe umjesto da ih počnete iznajmljivati i stavljati u funkciju – sami sebe s time pokapate. Znam, ovo je vrlo osjetljivo pitanje, ali činjenica jest da od četverokatnica i trokatnica u kojima žive dvije ili tri osobe nitko nema koristi, ni vlasnici osobno, niti društvo u cjelini.

Mladi ste par koji se odlučio stvarati obitelj i želite sve odmah, sve sada, želite svoj stan, novu kuhinju, automobil od nekoliko desetaka tisuća eura – i da Vam to sve roditelji plate. U jednoj Irskoj ili Švicarskoj za takve stvari se treba potruditi i sami ih zaraditi kroz nekoliko desetljeća. Znate li da na ulicama Dublina ima manje bijesnih nabrijanih autiju nego kod nas? To je zato što taj narod pametno ulaže svoj novac, iz jednog eura stvaraju dva, a ne bacaju ih u vjetar za pokazivanje pred susjedima.

Jeste li spremni svoje dijete nakon punoljetnosti otpustiti iz roditeljskog doma kako bi se naučilo što znači biti samostalan čovjek? Ako ste vi to dijete, jeste li spremni sami otići u podstanare i sami se pobrinuti o svojoj budućnosti?

Jeste li spremni smanjiti s kavicama, gemištima i janjetinom te vrijeme i novac uložiti u čitanje, učenje, tjelovježbu i samoizgradnju vlastitog tijela, uma i intelekta? Jeste li se spremni u pedesetoj godini života prekvalificirati i potražiti novi posao?

Pošto skačemo s teme na temu, samo nakratko dohvatimo se i minimalne plaće. Znate li da postojanje određenog minimalca i nije baš pozitivno za ekonomsku sliku nacije koja se nalazi u našoj situaciji. Zamislite da radite kod nekog malog poduzetnika za minimalac, vi, vlasnik i još jedna osoba, i sad država za dvostruko podigne minimalac. Taj poduzetnik zajedno s Vama radi kako bi sam zaradio svoju plaću, nije balkanski tip poduzetnika koji se iživljava nad svojim radnicima već obični mali privatnik kakvih je puna naša Hrvatska. Što mislite da će se dogoditi? Ili vi ili vaš kolega će dobiti otkaz jer za obje plaće novca više nema. Jeste li spremni prihvatiti tu činjenicu?

Radite u nekoj velikoj firmi i svaki dan si „na neodređeno posudite“ kliješta, repromaterijal, alat. Ok, krade i menadžer, ali ni vi niste ništa bolji. U Njemačkoj za kojom svi plačemo toga nema, ne krade ni menadžer, a ne krade ni radnik, a ako i krade to je iznimka, a ne pravilo.

Evo, razmislite malo, vjerojatno će biti i ljutih komentara, ali ovo su gole činjenice koje je nemoguće oboriti. Svi pljujemo po ovima gore s Markovog trga, ali nisu li oni samo presjek našeg cijelog društva?

Da, ja želim, a vjerujem da i brojni Hrvati i Hrvatice žele napredak, ne žele se sramotiti na začelju Europske unije. Vrijeme nam istječe, ali još uvijek ga ima – samo se moramo promijeniti, moramo istinski željeti promjene i shvatiti da smo za svoj život odgovorni samo mi sami. Moramo naučiti preuzeti odgovornost za svaku svoju pobjedu, ali i svaki svoj poraz. U pobjedi se ne uzoholiti, u porazu ne poniziti. Sudbina ne postoji, to je izmišljotina onih koji nisu spremni uhvatiti se u koštac s vlastitim životom, pa da i izginu, barem bi časno izginuli. Neki stari ljudi su znali reći: “Ne zidaj kotac ko i tvoj otac!“ Veliki Petar Preradović još je davno spjevao stihove:  “Stalna na tom svijetu samo mijena jest.”

Za kraj jedna anegdota. U jednoj našoj firmi koja je neslavno završila, tamo još za “onog sistema” zeznuli radnici nešto s konačnim proizvodom čija se vrijednost mjerila u ogromnoj svoti novaca. Dva su izbora imali, odustati od posla, priznati grješku i izgubiti određenu svotu, ili kupiti neki iznimno skupocjeni stroj kako bi se konačni proizvod popravio i zapadnim buržoazijskim kapitalističkim naručiteljima pokazalo da mi ne griješimo. Što mislite, što su odlučili? Kupili su taj stroj, na njega spiskali ogromnu svota novaca, nikad ga više nisu upotrijebili i on im je skupljao prašinu narednih desetljeća. I još važnije – skupljao je čisti financijski gubitak. Ali bitno da smo mi tim zapadnim kapitalistima pokazali tko smo i što smo! Što reći …