Dan grada uvijek je dobra prilika za rezimiranje godine. Kako Duga Resa, koja slavi svoj dan 29. lipnja ne bi bila izuzetak, razgovarali smo s gradonačelnikom Tomislavom Boljarom.
Ka-info: Govorite često da želite efikasniju Gradsku upravu. Što se radi po tom pitanju?
Boljar: Lokalna samouprava je ona donja jedinica koja komunicira s građanima i koja im je na usluzi. Međutim, postoji još jedna niža, odnosno direktnija veza, a to su mjesni odbori. Mi pokušavamo da oni zbilja budu mjesni odbori, da budu doticaj s ljudima i da nam javljaju njihove potrebe. Radimo na taj način da zbilja očekujemo da mjesni odbori javljaju sve svoje mini probleme koje gradska uprava tada treba čim prije riješiti. Jasno da to sve skupa treba biti povezano i s budžetom, jer on je jedan, a mjesnih odbora je 17. Treba raditi posvuda. Ono što je efikasna javna uprava je da, ako imate ljude koji hoće i mogu, morate ih pustiti da rade, nema kočenja.
Nije politika ta koja će kočiti gradsku upravu, politika na osnovu nekih svojih predizbornih obećanja provodi svoj program, a ove sve ostale stvari ljudi koji rade u gradskoj upravi, kreativci, moraju riješiti. Da je to tako, dokaz je nekoliko projekata koje smo uspjeli progurati. Taj famozni inkubator koji zbog korone malo kasni, ali uskoro kreće s punim potencijalom vezano uz lokalnu razvojnu agenciju u srednjoj školi. Znači to je jedinstveni pristup u Hrvatskoj. Toga kod nas nema. Druga stvar je pilot projekt na nivou Hrvatske za razvoj socijalnog poduzetništva, tu smo prvi. Projekt HITRO, koji je ušao u finale najboljih projekata cijele Europske unije.
Nije najbitnije to 3D kino koje imamo u Dugoj Resi, ne diže kvalitetu života to što je Star Wars u Dugoj Resi prikazan dan prije Londona, ali je poanta priče da pokazuje ambiciju sredine da se može, da se ide i hoće. Cilj nam je stvoriti pozitivnu masu ljudi, pozitivno okruženje koje neće svaki dan sjediti na kavi i kukati kako nam je teško, jer teško je svima, nego kako se nešto može napraviti i dokazujemo da se može napraviti. Na kraju krajeva i ovaj mini Grin fest, imamo viziju što bi on trebao biti. To nije samo Dan grada, nego manifestacija uvoda u ljeto i promocija cijelog našeg kraja. Mi Dugu Resu ne doživljavamo kao konkurent Karlovcu ili obrnuto, jer Karlovac je puno veći, u biti cijelo vrijeme pokušavamo provesti ideju simbioze i zajedničkog djelovanja. Kao što je Istra, Istra, a ne Novigrad ili Pula, mi bi htjeli da kroz Grin fest provedemo tu ideju regije koja je prekrasna. Zato imamo viziju što bi Grin fest trebao biti kroz koju godinu, kao manifestacija, ne Duge Rese, nego područja na četiri rijeke.
Ka-info: Grad je dosta učinio po pitanju turizma, „okrupnili“ ste TZ, a destinacije koje imate na svom širem području pokušali učiniti vidljivima. Jest da je korona i tu možda pomrsila dio planova, ali vide li se rezultati višegodišnjih nastojanja?
Boljar: Duga Resa je bila premala, TZ je bila premala da bi funkcionirala na onome što ima – na rijeci Mrežnici. Kad idete na skijanje idete u neku skijašku regiju koja ima 600 km staza ili 1000 km, znači nekoliko skijališta spojenih u skijašku regiju, tako i naša turistička zajednica pokriva sada područje na četiri rijeke. Nije Duga Resa zato što je veća, jača od drugih općina, želimo imati ravnopravni sustav donašanja odluka, strategija i događanja. Zbog korone se to ove godine nije uspjelo napraviti, da se cijelo ljeto na svakom kupalištu nešto događa. To subvencioniramo, a htjeli smo potaknuti privatne osobe koje se bave turizmom i od njega žive, rade na kupalištima, da svatko od njih ima jedan vikend neko događanje. Znači, imate desetak vikenda i desetak događanja, svaki vikend na drugom mjestu nešto se događa. Zašto to pričam? Zbog TZ Četiri rijeke, sljedeće godine je ideja da se otvori kamp i kupalište u Bariloviću. Cilj nam je da ima događanja od Barilovića, Korane do Bosiljeva, Netretića, Duge Rese. Krenuli smo s Mrežnicom, sljedeće godine bi to trebalo prebaciti na sve četiri rijeke, to znači da ćete imati nekoliko događanja.
Zašto? Mi kad metnemo šestar u Dugu Resu, u krugu od sat i pol imate preko milijun ljudi, ako lupite šestar malo više, preko dva milijuna ljudi. Vi ste u blizini Varaždina, Zagreba, Ljubljane, Rijeke…taj dio jednostavno može doći kod nas, mi im samo trebamo ponuditi zašto bi došli. Imamo prirodu, imamo ljepote, dosta toga za pokazati, ali fali sadržaj. Nadam se da ćemo ga upotpuniti da čovjek ne mora ni gledati u kalendar što se događa, nego dođe ovdje, spoji se na TZ i kaže: Aha, imam tri događanja ovaj vikend u krugu deset kilometara. I nešto će naći za sebe.
Ka-info: Vaši zamjenici prethodnih su se godina odrekli svoje naknade u korist lokalne zajednice. Novac je uložen, odnosno vraćen ljudima. Nedavno ste i gradskom sustavu smanjili plaće. Sitni potezi za dobrobit svih ili?
Boljar: Mislim da smo jedinstveni po tome. To nije moja zasluga, već zasluga gospodina Furdeka i gospođe Srakočić. Oni su zbilja bili pravi volonteri za nula kuna. Nisu primali nikakvu volontersku naknadu, ali se na poseban račun da bude sve transparentno izdvajao trošak plaće, s tim je svatko od zamjenika mogao reći što želi napraviti na području grada.
Gospodin Furdek se odlučio za opremanje osnovne i srednje škole informatičkom opremom, odnosno srednju školu smo opremili s praktički pola milijuna kuna, ali na način da smo im dostavili radne strojeve za obradu videa, fotografija, itd. Zašto? Zato što imaju smjer medijski tehničar, to je jedan od najboljih kabineta medijskih tehničara u Hrvatskoj. Sve ono što je njima trebalo, mi smo im osigurali.
Gospođa Srakočić išla je na dječja igrališta, ove i sljedeće godine svi mjesni odbori bit će pokriveni dječjim igralištima, a ovi veći imaju i po dva, tri. To je taj jedinstveni pristup. Još jednom im se na tome zahvaljujem, svaka im čast.
Za vrijeme korone smo pak smanjili plaće. To nije bila populistička, već čisto ekonomska mjera. Zašto? Imamo dječji vrtić koji ima 60 zaposlenih i 400 djece. Bila je korona i vrtići su bili zatvoreni, a mi smo htjeli da roditelji ne plaćaju uslugu koja nije isporučena, ali hladan pogon ostaje. Upravo zato da bi osoblju iz vrtića koje nije krivo zašto je ostalo doma, mogli osigurati stabilnost isplate plaća, išli smo na to da su gradske tvrtke i ustanove smanjile plaće – rukovodeći kadar 15 posto, ostali kadar 10 posto, s tim da jedino u Komunalnom i Čistoći, ljudima koji su radili odvoz smeća, održavanje zelenih površina, njima nismo smanjili plaću uopće.
Na taj način smo kompenzirali taj udar, konkretno, dva mjeseca, za vrtiće. Sad sam ponovno vratio ljudima plaće jer vrtić radi. Uvijek sam protivnik smanjivanja plaća, bilo kome. Plaća od 20 tisuća kuna nije velika, ako je zarađena, plaća od 3.500 kuna je velika, ako je niste zaradili. Ako ležite i sjedite za 3.500 kuna i ništa ne radite, onda ste to dobili, to nije zarađeno. Stvar je samo u tome da čovjek mora opravdati ono što radi. Mislim da svi ovi ljudi koji rade, od Grada, do Komunalnog i Čistoće ili vrtića, zarađuju svoju plaću. Moja intencija je da, kako bude rastao Proračun, da ljudi budu više plaćeni, prva stvar je upravo vrtić. Jasno je da odgajateljice unašaju i emociju, znanje, trud…da bi tuđe dijete čuvali, voljeli, pazili, odgajali…one su definitivno potplaćene. Druga stvar je – pada kiša, pada snijeg, smeće se odvozi, tim ljudima također treba dignuti plaće. Grad nam je zbilja čist, uredan i pokošen. Imamo 540 km vodovodne mreže, imamo vodomeštre koji i po kiši, snijegu i ledu, vrućini idu van na teren i rade. I njima treba podići plaće.
Ka-info: Sad kad smo već govorili o vrtiću, nešto djece je ostalo neupisano?
Boljar: Ne, ne, s područja Grada su upisana sva djeca. Možda ima neko dijete koje nije, ali ako je mama na porodiljnom, onda je dijete doma s mamom, a ne u vrtiću, kad završi porodiljni, onda će se upisati u vrtić.
Ostao je problem s nekom djecom iz okolnih općina, to ćemo sada probati riješiti, jer bilo bi bezobrazno da kažem: To nije naš problem. Idemo u susret tim okolnim općinama, mislim da ćemo čak ako treba otvoriti i dodatnu grupu, upravo iz razloga ako roditelji rade i nemaju kuda s djecom. Mislim da je i Županija rekla da će početi otvarati vrtiće u školama i to jedva čekamo, jer tada ćemo imati prostor za svu našu djecu.
Mi u Dugoj Resi imamo treće dijete potpuno besplatno, bez obzira koliko su stari prvo i drugo dijete. To nam je dodatno popunilo vrtić. Tu smo maksimalno fleksibilni i mislimo da svako dijete ima pravo i zaslužuje ići u vrtić. Kažem, da gledamo samo Dugu Resu, bili bi sigurno bez problema, ali unutra imamo još i djecu s područja okolnih općina, ali znači oni se mogu upisati i u Karlovac, Zagreb, Varaždin…Jasno da im je Duga Resa najbliže i da ćemo im mi tu izaći u susret.
Ka-info: Kakva je suradnja sa Županijom? Razgovarate li? Što je s dvoranom? Karmine ste najavili?
Boljar: Ne mogu se ja žaliti na suradnju sa Županijom, to ne. Surađujemo na onome što možemo i moramo. Konkretno, dvorana je problem. Treba to demistificirati do kraja. Škole nisu gradske, nego su županijske. Nema tu nikakve politike, škole su županijske, Županija je osnivač i pokreće izgradnju dvorane.
Mi smo iz Grada već prije deset godina napisali da ćemo sufinancirati 1/3 trodijelne, velike dvorane. Ministarstvo obrazovanja je dužno sufinancirati. Druga stvar je što je Ministarstvo obrazovanja prebacivalo lopticu na Ministarstvo regionalnog razvoja. Ministarstvo obrazovanja je u roku deset godina ili pet, koliko traje ova zadanja građevinska dozvola moglo svake godine osigurati tri, četiri milijuna kuna, Županija je trebala nulu i grad bi ostatak.
To se nije dogodilo zato što Županija je preblago ili nikako pritiskala Ministarstvo da to napravi. Kad pričamo o problemu dvorane, da, na žalost idu karmine jer treba nekome otvoriti oči da je u njegovoj domeni da pritišće onoga tko je odgovoran. U ovom slučaju, Županija je trebala pritiskati Ministarstvo obrazovanja. Točka. Bez politike.
Prebacivati nešto da je Grad kriv…da su škole gradske, onda bi Grad bio kriv. Ovako…naš argument je: Idemo sa zahtjevom da se škole prebace na Grad i tada smo mi odgovorni. Ono što je žalosno i neodgovorno je da je projektna dokumentacija za koju je 2/3 financirala Županija, a trećinu Grad, nepovratno propala. To je katastrofa.
Ka-info: Što je s izgradnjom najavljivanog Doma za starije i nemoćne? Znam da je riječ o privatnoj investiciji, ali znam i da je projekt važan za Grad pa ga sigurno budno pratite.
Boljar: Ovaj tjedan ću imati sastanak s predstavnicima investitora iz Belgije. Domovi za starije i nemoćne su sada pod povećalom, upravo zbog ove cijele korona situacije i bit će očito još neko vrijeme, jer korona neće nestati. U dogledno vrijeme domovi će biti pod paskom, sigurno. Sve je to utjecalo, od izmjene građevinske dozvole, do ove situacije s koronom na kašnjenje, odnosno zaustavljanje projekta. Nadam se da ćemo na sastanku dobiti pozitivne vijesti da kreću uskoro. To je pedesetak novozaposlenih plus nadstandardno dobra usluga. Da nije bilo korone, već su u veljači – ožujku radovi trebali biti u punom jeku.
Ka-info: No, korona kriza je i dokaz da ne treba sve bazirati na turizmu, već da je potrebna i proizvodnja. Planovi na tom području?
Boljar: Ono što mi pokušavamo je ta ideja zajedništva na nivou Karlovačke županije, gradova i općina, da imamo neki zajednički koncept i smjer u kojem idemo vezano uz turizam, ali i sve drugo.
Svijet je globalno selo. I veliki izvoznici su pogođeni koronom, ono što mi radimo je da kroz inkubator otvaramo i javnu lokalnu razvojnu agenciju Inovu DR koja bi trebala biti bitan support svim početnicima, onim ljudima koji se žele baciti u privatn biznis, odnosno svim postojećim gospodarstvenicima. Ono što je rak rana, baš dok smo pričali s OPG-ovcima, ne može čovjek biti koncentriran i od 0 do 24 raditi u poljoprivredi ili čemu god, a istovremeno pratiti natječaje Europskih fondova ili nacionalne fondove, onda ih znati pročitati, koncipirati, napisati i predati…znači, nemoguća misija. To je ono što smo detektirali da ne valja i nije dobro.
Jasno da na tržištu ima puno konzultanata, međutim on nije dužan znati koji su dobri, koji loši. Mi želimo s INOVOM DR, lokalnom razvojnom agencijom pomoći ljudima. Mi ćemo za njih pratiti natječaje, oni trebaju samo imati ideju što im treba, a mi ćemo im dalje pomoći razraditi sve potrebne poslovne planove, prijavnu dokumentaciju…a kad dobiju novce, a mi u Dugoj Resi jako dobro znamo što znači dobiti novce na Europskim projektima, izvještavanje i praćenje.
Znači da se čovjek može koncentrirati na razvoj svog posla, a mi ćemo mu pomoći oko stručnog dijela, to je ono što mislimo da je korona pokazala da treba i to. Nisu ljudi lijeni, ono što se u Hrvatskoj proteže priča da se ništa ne isplati raditi, to je jedna priča koju je pokušavao prodati lobi koji je zarađivao na PDV-u, uvozu jel, a sad se vidi koliko smo zapravo ovisni o uvozu svega.
Jasno da Duga Resa neće promijeniti ekonomsku kartu Hrvatske, ali par ljudi ovdje može promijeniti ekonomsku kartu Duge Rese. Da bude pozitivan primjer drugima. Može se, može se, može se. Imate puno vrijednih, marljivih ljudi koji mogu raditi, hoće raditi, ali im treba vjetar u leđa.
Ka-info: Završila bih ovaj naš razgovor s lijepom pričom, s kojom ste vi zapravo krenuli. To je HITRO. Taj projekt je dokaz ovoga što ste sada govorili. Kad ljudima dopustite da rade, čuda se događaju. Mihael Dujam je ime koje stoji iza projekta koji je „podigao prašinu“ na nivou Europske unije.
Boljar: Projekt HITRO je primjer da imate u Hrvatskoj, Karlovačkoj županiji, Dugoj Resi, mlade, sposobne, kvalitetne ljude. Kako gospodarstvenicima treba vjetar u leđa što se tiče pisanja programa, poslovnih planova itd, tako i ovim ljudima treba dati određenu vrstu slobode.
Jasno da ta sloboda stvara njima i neku vrstu pritiska, jer on ima support grada što se tiče financija i svega, ali mi smo premali da imamo projektne timove koji će biti kvalificirani da imate par ljudi koji samo rade na projektima. To je za njega bila jedna vrsta velikog opterećenja i pritiska, ali očito se čovjek s tim zna nositi, zna odraditi.
Na kraju krajeva postigao je jedan uspjeh s kojim bi se, da nisu izbori, cijela Hrvatska hvalila. Kada bilo tko, u bilo kojem sportu osvoji neko zlato, to je u vijestima, mi smo iz Duge Rese osvojili zlato, ne za Dugu Resu, nego za cijelu Hrvatsku.
U konkurenciji 500 milijuna ljudi, sredina s 11 tisuća ljudi je iznjedrila najbolji projekt. Naša Hrvatska to može, ali politika mora biti u svrhu i korist gospodarstva, kao support, a ne kao do sada da je gospodarstvo u svrhu određenih političkih grupacija.
