Okrugli stol povodom 120. godišnjice rođenja književnika Stjepana Mihalića pod nazivom “Zašto šutiš na raspućima?”

Okrugli stol povodom 120. godišnjice rođenja književnika Stjepana Mihalića pod nazivom “Zašto šutiš na raspućima?” održat će se u petak, 16. srpnja 2021. godine s početkom u 18:30 sati, u Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” Karlovac (Ljudevita Šestića 1). Na okruglom stolu sudjeluju Darija Žilić s izlaganjem “Raznorodnost književnog opusa Stjepana Mihalića”, Jasmina Milovčić s izlaganjem “Književna ostavština obitelji Mihalić” te Željko Mavretić s izlaganjem “Zavičajni značaj u književnim djelima Stjepana Mihalića.

Stjepan Mihalić (Karlovac, 16. 7. 1901. – Karlovac, 12. 4. 1984.), hrvatski feljtonist, romanopisac, dramatičar, Karlovcu je posvetio cijeli život i cjelokupno stvaralaštvo. Njegovo stvaralaštvo je, i tematski i stilski, na razmeđima hrvatske književnosti tridesetih godina. Počeo je pisati s petnaest godina, a prvo objavljeno djelo mu je dramolet “Maske”. Prvu prozu “Bratić Mirski” objavio je u Vijencu 1926., pod utjecajem ekspresionizma. U “Knjizi o Mlakaru”, a potom u novelama iz zbirke “Šest priča iz moga grada”, Mihalić se priklonio realističkoj struji u hrvatskoj književnosti. Istodobno je pisao i dramske tekstove na tragu prvih Krležinih drama.

U svom je gradu radio kao ravnatelj karlovačkog profesionalnog kazališta te uređivao časopis “Svjetlo”. Godine 1929. kazališna družina, koju je osnovao Mihalić, prikazala je njegovu pasionsku igru u pet slika “Grbavica”. Predstava je odmah igrana i u Zagrebu, ali je neslavno propala. Tek je nekoliko desetljeća kasnije redatelj Georgij Paro otkrio u njoj zanimljive ekspresionističke elemente i s uspjehom je uprizorio. “Atrakcija cirkusa Borov”, “Bukovački”, “Pred dan”, “Silom pokajnik”, naslovi su tek nekih od Mihalićevih drama.
Objavio je više novela (u vlastitoj nakladi tiska tri knjige: “Grbavica”, “Novele” i “Neprijatelji”), no najznačajniji je kao romanopisac. U prvim novelama primjetan je utjecaj ekspresionizma. Lirski roman, pastoralnu pripovijest, “Zapaljena krv” objavljuje mu “Matica hrvatska”, a piše ga pod utjecajem Krleže i Nazora. Dijelovi te lirske proze među antologijskim su stranicama hrvatske književnosti tridesetih godina. Bujnom metaforikom izražena je žudnja za individualnom slobodom u sklopu prirode. Ostale romane pisao je u duhu socijalno-kritičkog realizma. U romanu “Rakovac u Vinovrhu” koji se bavi problemima političke borbe i propadanja morala, javlja se lik idealistički angažiranog mladog čovjeka koji se bori protiv gospodarske i nacionalne potlačenosti Hrvatske. Mihalićev roman “Teleći odresci”, koji tematizira provincijsku svakodnevicu, otkupljen je 1955. na natječaju sarajevske “Narodne prosvjete” kao najbolji roman. Od vanjskih zbivanja, neposredno iskazanih u živoj akciji likova, Mihalić ovim romanom započinje novo razdoblje svoga književnog rada, koje kreće od žive akcije likova ka unutarnjem zbivanju u biću. Ta prekretnica rezultat je istinskog književnog zrenja te autorovih literarnih i životnih iskustava. Roman “Elegija” je roman povratka u djetinjstvo. Njime je osnažio uvjerenje kako je riječ o piscu vrijednoga opusa, s nepravdom zanemarenoga. Posmrtno mu je objavljen satirični roman “Lule kuma Gatalina”.
O životu i duši Karlovca, grada nadahnuća mnogih umjetnika, Stjepan Mihalić je osobito uvjerljivo progovorio u novinskim feljtonima koji su kasnije sabrani i objavljeni u knjigama “Ćaskanja u suton” i “Razgovori na uglu”. Počeo ih je pisati u razdoblju od 1965. do 1970. godine dok je bio urednik “Svjetla”. “Ćaskanje u suton” kao prvi dio tih feljtona dva je puta objavljivan u obliku knjige – prvi put 1968. godine, a drugi put 2008. u izdanju Matice hrvatske. Izdanje iz 2008. godine sadrži trideset i četiri feljtona koji slove kao “najkarlovačkiji” – dvadeset feljtona iz “Ćaskanja u suton” kojima je naslove dao priređivač Slavko Mihalić i četrnaest feljtona iz “Razgovora na uglu” kojima je priređivač Ivan Ott. Autor na osoben način, studiozno, dokumentaristički, literarno i kritično, ali i popularno, predstavlja svoj grad Karlovac. Feljtoni govore o nekadašnjem životu u Karlovcu, a posebno ga zanimaju, pored velikih i značajnih događaja, i mali, naoko nevažni događaji u kojima se očitava bilo grada. Feljtone prate fotografije Zvonimira Grebera, a pogovor potpisuje Stijepo Mijović Kočan. Sadrži sveobuhvatno kazalo karlovačkih osoba, lokacija, društava i institucija.
Obitelj Mihalić poznata je i priznata obitelj u kulturnom životu grada Karlovca.