„ Došao je Valentinov blagdan i svaka je ptičica sebi već izabrala družicu! “
Sveti Valentin čiji se spomendan slavi 14. veljače kao Valentinovo bio je ranokršćanski biskup i mučenik s područja današnje Italije. Pogubljen je u Rimu oko 269. godine. Zaštitnik je zaljubljenih, zaručenih i vjenčanih parova, oboljelih od padavice (epilepsije), pčelara, oboljelih od kuge i nesvjestice te putovanja. Danas se taj kršćanski blagdan najčešće obilježava kao dan zaljubljenih prilikom kojeg se djevojkama, suprugama i simpatijama kupuju crvene ruže, šalju romantične čestitke i pišu pjesme. Razlozi za to su višestruki. Naime, spomendan sv. Valentina 14. veljače pada na dan prije starorimskog blagdana bogova Pana, Fauna i Luperka – tj. blagdana plodnosti.
Uz svetog Valentina veže se i narodna predaja o braku mlade kršćanke s rimskim legionarom koji se iz ljubavi prema njoj također pokrstio. Sudbina je htjela da tijekom priprava za brak oboje smrtno obole, a sveti Valentin je njihov brak blagoslovio dok su umirali u samrtnom zagrljaju na bračnoj postelji.
Druga pak priča govori o tome kako je rimski car zabranio svojim vojnicima da se žene kako bi se mogli srčanije boriti u ratovima. Svi svećenici su to poštivali osim Valentina koji je potajice vjenčavao vojnike i njihove zaručnice. Car je to saznao i razljućen odlučio baciti Valentina u tamnicu, a zatim je naredio i da mu se odrubi glava. Tako je Valentin postao svetac zaštitnik svih zaljubljenih momaka i djevojaka.
Još jedan od razloga Valentinove vezanosti za ljubav je i taj što njegov blagdan pada između božićnih blagdana i korizme (četrdesetnice). Naime, vjerski su običaji nalagali da se vjenčanja ne obavljaju za vrijeme velikih blagdana poput Božića ili Uskrsa (Vazma) pa je tako upravo vrijeme oko Valentinova bilo najpogodnije za uploviti u bračnu luku.
Najstariju poznatu čestitku za Valentinovo napisao je francuski vojvoda Karlo Orleanski svojoj supruzi dok je bio u zatočeništvu u Engleskoj. Jedan od simbola Valentinova, uz neizostavna srca i crvene ruže, je i Kupid ili Amor, starorimski bog ljubavi kojeg se često prikazuje kako drži luk i strijelu te se vjeruje da se onaj koga on pogodi svojom čarobnom strjelicom odmah zaljubi. Njegov grčki pandan je bog Eros. Sve to ukazuje na duboku ukorijenjenost starijih pretkršćanskih europskih tradicija u današnjim kršćanskim običajima. Kada smo već kod starih europskih bajoslovlja, treba spomenuti da se drevna hrvatska božica proljeća, ljubavi i ljepote nazivala Lada.
PTIČJE VJENČANJE
U hrvatskom narodu postoji nekoliko starih običaja vezanih uz taj dan koji nisu nužno vezani uz ljubav i zaljubljenost. Vjerovalo se da ako je na taj dan lijepo vrijeme da će onda i tokom cijele godine biti takvo. Najviše je bilo rašireno vjerovanje da se na taj dan ptičice žene (ptičja svadba) čemu je posebno pridonosio ugođaj koji su stvarali razigrani i raspjevani vrapčići. Takvo vjerovanje proistječe iz toga što ptice u to vrijeme započinju gradnju svojih gnijezda te ih se sve češće čuje kako pjevaju.
Na Valentinovo su se pekla peciva u obliku ptica koja su se zatim darivala. Uz pisanje čestitki i darivanje poklona, u Hrvata je postojao i običaj da djeca večer prije Valentinova na prozoru ostave sastojke za kolače, poput brašna, mlijeka, kvasca i soli. Djeci se objašnjavalo da se na Valentinovo ptičice žene te da peku svoje kolačiće. Zatim bi ih se na samo Valentinovo poslalo u dvorište potražiti kolačiće koje su naravno prije toga ispekli roditelji, a ne ptičice.
Također je postojao i običaj slanja djece da u dvorištu potraže crvene čizmice, ali su morala ići bosa. Djeca ne bi našla čizmice već kolače, slatkiše i jabuke te bi im se zatim objasnilo da je zima na njihovim bosim nogama ostavila trag poput crvenih čizmica. Odlazilo se i na svetu misu te zatim u šumu hraniti ptičice.
Također se na Valentinovo postilo i molilo svetog Valentina da zaštiti ljude od bolesti budući da on po vjerovanju štiti zdravlje, a posebice štiti od padavice te čuva zdravlje očiju. Žene su isto tako na taj dan bile pošteđene od kućanskih poslova.
Jedan od poznatih simbola Valentinova u hrvatskom narodu je i bubamara, poznata i pod nazivom božja ovčica ili božji volak. Također se uz Valentina veže i simbolika pčela.
Uza sve to, Valentinovo je još jedan od blagdana koji svojim slavljenjem ljubavi i plodnosti navještava dolazak proljeća i toplog vremena. Tako je sveti Valentin zapravo prvi proljetni svetac, zaštitnik zdravlja, vitalnosti, životne snage i plodnosti.
Samo ime Valentin dolazi iz latinskog jezika i znači „biti zdrav, jak, snažan“ te se prevodi kao Zdravko. U hrvatskom narodu uz ime Valentin postoji i ime Valent, a ženska inačica je Valentina, odnosno Zdravka. Istog značenja je i žensko ime Valerija. Vidimo kako je i ime sveca u skladu s onim što on narodu predstavlja.