Ljetni je dan negdje oko Ilije Gromovnika, posljednje ratne ili koje prve poratne godine. Jedan do dva su sata popodne. Ja, baka i naš njemački ovčar Lavi sami doma. Na jednome od nekoliko programa stare dalekovidnice prikazuju se Kronike mladog Indiane Jonesa. Pobožno ih gledam, jedanaesta je epizoda druge sezone. U Istočnoj Africi Indy, Remy i njihov zarobljenik, njemački pukovnik Paul von Lettow-Vorbeck, upravo se suočavaju s bijesom urođenika.
Baka me zove, oluja se sprema, treba nakositi trave. Da, tada se još podrazumijevalo da na selu žive i domaće životinje. Nebo se crni, Ilija konje upreže u kola. Krećemo s tačkom i kosom u Dolac dvjestotinjak metara ispod kuće. Mala je to zagasito zelena dolina okružena šumom, savršeno Indianino igralište. Baka kosi travu, a ja i Lavi izbjegavamo domorodačka koplja. Podmukla tutnjava galopa Ilijinih konja odjekuje sve bliže, vjetar ziba krošnje prastarih hrastova, a dan se pretvara u noć. Moramo se požuriti. Indiana, Lavi i baka užurbanim se korakom vraćaju kući. Savane Dolca natapa kiša.
Odrastanje na brdu, skoro pa u šumi, s malo ljudi, a uz puno priča, prirode i vremena za maštarije moralo je ostaviti svoj trag. Indiana u Karlovac nikada nije navratio, ali sam zato ja barem na jedan dan, kakvih dvadeset i pet i više godina kasnije postao jedan od braće Seljan.
19. kolovoza 2023. godine, na rođendan Stjepana Seljana te obljetnicu osnutka CEIK-a (Centra za ekspedicionizam, istraživanje i kulturu) “Braća Seljan”, ja i kolega turistički vodič Damir Miljković, u odorama Mirka i Stjepana Seljana uprizorili smo u organizaciji Bastiona, udruge turističkih vodiča grada Karlovca, turističku turu “Pustolovine braće Seljan” te kao Dolcem prošetali karlovačkim šančevima. Neka nam je sa srećom.
Danijel Mataković