Pismenost je pokretač održivog razvoja, omogućuje veće sudjelovanje na tržištu rada, poboljšava zdravlje i prehranu djece i obitelji, smanjuje siromaštvo i proširuje životne mogućnosti.
Međunarodni dan pismenosti obilježava se u cijelom svijetu svakog 8. rujna već 55 godina. Na današnji dan UNESCO nas poziva da podržimo zagovaranje pismenosti kao faktora dostojanstva i ljudskih prava, kao i da težimo pravednijim i održivijim društvima u kojima je pravo na obrazovanje stvarnost za sve.
UNESCO radi na ostvarenju vizije pismenosti za sve još od 1946. godine u uvjerenju da je stjecanje i poboljšanje vještina pismenosti tijekom života sastavni dio prava na obrazovanje i da sa sobom donosi golema osnaživanja i dobrobiti. UNESCO-ov pristup pismenosti nastavlja se razvijati kako se definicija onoga što znači biti pismen mijenja u sve digitaliziranijem svijetu.
Procjenjuje se da je oko 14% svjetske populacije nepismeno. Iako su razine nepismenosti znatno pale u posljednjim desetljećima (npr. 1980. nepismenost u svijetu iznosila je 43%), još uvijek postoje ogromne razlike među regijama kao i znatne razlike među spolovima.
Dvije trećine od više od 750 milijuna nepismenih odraslih su žene. Ukupno je pismenije više muškaraca nego žena, no jaz se postepeno smanjuje kako svijet prihvaća obrazovanje za oba spola.
Južna Azija i subsaharska Afrika najmanje su pismene regije. Polovica globalne nepismene populacije nalazi se u južnoj Aziji, dok je 27% u podsaharskoj Africi, 10% u jugoistočnoj i istočnoj Aziji, 9% u zapadnoj Aziji i sjevernoj Africi, te 4% na Karibima i u Latinskoj Americi.
Mladi između 15 i 24 godine najpismeniji su u svijetu, zahvaljujući porastu obrazovanja među mlađom generacijom.
Sjeverna Amerika, Europa, Karibi, Latinska Amerika i Središnja Azija imaju najpismenije stanovništvo budući da većina zemalja prijavljuje preko 95% pismenosti među mladima i odraslima ispod 65 godina.
U Hrvatskoj je po popisu stanovništva iz 2011. godine bilo 0,8 posto ili 30.400 nepismenih osoba starijih od deset godina.
U digitalnoj je eri učenje čitanja i pisanja postalo dostupnije s internetom i popularnošću uređaja poput računala i pametnih telefona. UNESCO sugerira da je pismenost postala važnija nego ikad kako se svijet mijenja prema ‘društvima temeljenim na znanju’ koja ovise o komunikaciji, a ne o stvaranju fizičkih proizvoda. Istovremeno danas je čitanje i pisanje ograničena vještina ako osoba ne zna koristiti računalo ili pametni telefon.