Predjesenska nedjelja, savršen dan za lagani đir po karlovačkom zelenom prstenu. Jedna od postaja je Jarče Polje na lijevoj obali Dobre. Vrijedi se tu podsjetiti kako je to živopisno mjestašce na karolinskoj cesti dobilo ime.
Pa kaže priča: “Navališe u ona stara vremena Osmanlije preko Dobre da odvedu naše stare u roblje sve do velikog Carigrada. Ali naši stari, malobrojni i nadjačani, bijahu oboružani lukavošću i tvrdim seljačkim inatom. Jedne noći skupiše oni sve jarce odavde do Novoga Grada. Na rogove im zavezaše svijeće i baklje te ih pustiše na turski tabor. Kad su ovi vidjeli kako na njih navaljuje horda vatrenih dlakavih đavola pobjegoše što su ih brže konji nosili. Ostaviše za sobom i oružje i robove i nikad se više ne vratiše. Kažu da se varci dosjetila neka starica po imenu Magda. “
Mnoge se legende s vremenom izgube dok neke druge marljivi sakupljači priča ipak uspijevaju zapisati te ih na taj način spasiti od zaborava. Možda bi i legenda o Jarčem Polju danas bila izgubljena da ju prema kazivanju Josipa Bandule nije zapisala Paula Salontaj Rožić, nekadašnja učiteljica u jarčepoljskoj školi.
Svako naše selo krije poneku legendu, zapišite ju na kakav papirić ili pak pošaljite nama. Neka se barem ponešto otrgne zaboravu. Sunce je još visoko, idemo dalje uz Dobru.
Danijel Mataković