Zahvaljujući sada već nadaleko poznatom Štrudlafestu, u našem Jaškovu svakog rujna uživamo u štrudlama, slatkim i slanim, inovativnim i gastro-kreativnim. Trenutak samo, kako smo rekli, štrudlama? Kod nas je to najčešće povitica. Otkad sam se pak oženio, žena radi samo gibanicu, kaže da za poviticu nikada nije čula. Sve to potpuno me zbunjuje, jesu li onda štrudle (ili kako neki kažu štrudl ili štrudljin) isto što i povitica ili gibanica (gibanjica)? Čuo sam i priču da je u nekim selima razlika u tijestu, povitica je vučeno tijesto, a gibanica dizano s kvascem. Iskreno, pojma nemam. Što su pak onda božićna orihnjača i makovnjača?
U našem predivnom hrvatskom jeziku toliko se toga može izreći na različite načine, a pogotovo u karlovačkom kraju gdje se miješaju sva hrvatska narječja, čakavsko, kajkavsko i štokavsko. Ovi gastronomski pojmovi, koliko god nekome zvučali trivijalno, pokazuju nam koliko bogatstvo imamo u našim govorima. Bio bi grijeh izgubiti ga, zar ne? S ovim poslasticama je izgleda isto kao s karlovačko-ozaljsko-dugoreškim Brajcima, koga god pitaš odgovor je drugačiji.
Nisam baš vičan kuhinji, ali jesam kuhinjskom stolu tako da raspravu o štrudlama ostavljam stručnjacima. Kako se kod vas kaže, jesu li kod vas štrudle isto što i povitica ili gibanica?
Danijel Mataković