Tko je zapravo Djed Božićnjak, je li mu Djed Mraz što u rodu i kakve veze ima sa svetim Nikolom?
Njegov simpatični lik ovih će se dana smiješiti s reklama, gledat ćemo filmove o njegovim dogodovštinama, a djeca će s nestrpljenjem čekati njegov posjet, no tko je on zapravo? Istina je da je lik Djeda Božićnjaka u hrvatskoj kulturi tek novija pojava. Kod nas je stoljećima uobičajeno da djeci 6. prosinca darove donose sveti Nikola te njegov pratitelj Krampus (lik iz starih predaja srednjoeuropskih alpskih naroda), u dijelovima južne Hrvatske je običaj da darove donosi sveta Lucija (slavi se 13. prosinca), a za Božić tu ulogu ima sam mali Isus (za tu prigodu nazivan Isusek, Isusić ili Kristkindl što vuče podrijetlo iz njemačkog jezika). Upravo je sam mali Isus ili Kristkindl izvorni hrvatski lik koji je stoljećima na Badnju večer darivao djecu.
Lik Djeda Božićnjaka nastao je iz lika svetog Nikole u kolonijalnoj Americi, točnije New Amsterdamu (današnjem New Yorku) prema nizozemskoj verziji sveca Sinterklaasa.
Tijekom 19. stoljeća američki novinari popularizirali su izmijenjenu verziju svetog Nikole, koji je sada postao veseli, debeli djed koji živi na Sjevernom polu te putujući na svojim saonicama donosi u vrijeme Božića djeci poklone.
Danas prepoznatljivi lik Djeda Božićnjaka djelo je Thomasa Nasta koji ga je nacrtao prema opisu iz pjesme za djecu iz 1823. godine. Najviše na njegovoj popularizaciji je učinila kompanija Coca Cola koja ga je preuzela kao svoj zaštitni lik.
S vremenom su nastale razne božićne i novogodišnje priče koje kazuju da Djed živi u Finskoj (točnije u Laponiji) sa svojom ženom, Bakom Božićnjak, dok drugi pak govore da živi na Sjevernom polu, okružen ledom, snijegom i polarnim medvjedima. Tamo postoje radionice gdje njegovi pomoćnici vilenjaci izrađuju igračke. Prema tradiciji, potrebno je na Badnju večer, 24. prosinca, objesiti čarape uz kamin. Po noći Djed, leteći na saonicama koje vuku sobovi, ide po kućama, silazi niz dimnjak i ostavlja pod božićnim drvcem darove za djecu. Često se spominje da se njegov glavni sob s crvenim nosom zove Rudolf. Djeca mu pišu pisma u kojima ga mole za darove, a on posebno nagrađuje dobru djecu. Po svim tim običajima vidi se da Djed Božićnjak vuče podrijetlo od svetog Nikole.
Sad dolazimo do Djeda Mraza. Kod nas se uvriježilo mišljenje da je naziv Djed Mraz ostavština komunizma što nema veze s istinom. Djed Mraz izvorno je lik iz ruske bajke koji je na Silvestrovo (Staru godinu) djeci dijelio poklone. Prikazan je kao personifikacija zime, ima dugu bijelu bradu i nosi čarobno žezlo čiji vrh sve što dotakne pretvori u led. Živi duboko u tajgi (sjevernoj šumi) te se vozi na sanjkama koje vuku tri bijela konja ili sobovi. Kao zimski čarobnjak podrijetlo vuče iz pretkršćanskih slavenskih vjerovanja pa je prema nekim predajama sin boga Velesa i božice Mare.
Istina je da je za vrijeme komunizma u Rusiji lik Djeda Mraza populariziran nasuprot zapadnjačkoj verziji Coca-Colinog lika, iako su ga komunisti prvobitno osudili i zabranili pa je tako 1928. Djed Mraz proglašen suradnikom svećenstva i kulaka (bogatih seljaka) no kasnije su ga upravo komunisti iskoristili u svoje svrhe. Kao što vidimo Djed Mraz podrijetlo vuče iz izvorne tradicije europskih, odnosno slavenskih naroda iz vremena daleko prije 20.-og stoljeća. Stoga ima više veze s hrvatskom tradicijom od američkog lika.
No u hrvatskom narodu jedino sveti Nikola i Krampus, sam Isus (dijete Isusek, Isusić, Kristkindl) te u nekim dijelovima sveta Lucija imaju izvornu tradiciju darivanja djece u zimskom božićnom i novogodišnjem vremenu.