Tragom jedne prastare priče
U prethodnom članku, ukoliko moje skromne zapise možemo imenovati jednim takvim časnim novinarskim naslovom, predočio sam neke elemente starih legendi o postanku crkve svetog Križa u Završju Netretićkom, desetak kilometara zračne linije sjeverozapadno od Karlovca. Nakon toga mi se javilo više mještana koji su svojim sjećanjima na priče predaka nadopunili moja saznanja. Zahvaljujući njima uklopio sam nekoliko fantastičnih odlomaka u jednu, možemo ju nazvati završnu legendu koja predstavlja svojevrstan, kako bi Englezi rekli, founding myth starodrevne završke župe. Ta je priča, prema svemu sudeći, u prošlim vremenima bila općepoznata stanovnicima cijelog kraja, i zasigurno nije bila jedina. Neke su legende bile vedrog, humorističnog, junačkog, da se tako izrazim – i epskog karaktera, no neke priče su poprimale i puno mračnije i zlokobnije tonove. Govorilo se o ljudima koji su izgubili razum nakon što su iz oklade u ponoć pohodili svetokriško groblje, o zlonamjernim vodenjacima tj. zlodusima izvora kao i o „belim ženama“ ili „ženama u belem“, šutljivim, sablasnim i blijedim prikazama koje bi se pod nebeskim srebrom mjesečine pojavljivale na križanjima. Doduše – njihovom pojavljivanju je počesto prethodila koja čašica više. Na kraju je nestanak ljudi doveo njihovu maštu, sjećanja i praznovjerja na rub izumiranja. No – vratimo se mi na našu temu.
Uglavnom, priča kaže da su stari graditelji namjeravali kršćansko svetište prvotno zidati na Šapcu, brdu koje se nalazi u neposrednoj blizini svetokriškog brijega, južno od njega na području sela Brajakovo Brdo, iznad zaselka Kraščići. Doista, gradnja je tu i započela no u sve su se uplela neka natprirodna bića koja narodna priča najčešće naziva vilama. Što bi graditelji danju mukotrpno sagradili, one bi noću razrušile i prenijele na sjeverno brdo. Sljedećeg dana bi graditelji opet sve vratili na Šabac i započeli s obnovom porušenog, i tako u krug. Ta se situacija ponavljala kroz neko vrijeme. Vile i svakakva druga bića nikako nisu htjela dopustiti gradnju na svom brijegu. Na koncu su graditelji odlučili da će kršćansko svetište ipak izgraditi na tom susjednom uzvišenju. Time se sve smirilo i nitko više nije dirao u novonastalu crkvu Uzvišenja svetog Križa.
Poznato je da se u mnogim legendama i mitovima nalazi i tračak istine, ma kakva god ona bila i kroz kakva god sita bila prosijana – istine ili nečijeg subjektivnog doživljaja istine. Imajući to na umu možemo s velikom sigurnošću pretpostaviti da nam i ove bajkovite crtice ukazuju na neke skrivene i zaboravljene dijelove naše zavičajne prošlosti. Po mom skromnom mišljenju, odgovore prvo moramo potražiti na Šapcu. Danas je to šumovita gora na čijem se vrhu nalazi zaravan, a zračne snimke iz 1968. godine otkrivaju nekoliko većih, danas zaraslih čistina. Može se lijepo vidjeti s autoceste ili pak s Gornjih Stativa i Vučjaka, lijevo od Svetog Križa. Dok ga netko dovoljno znatiželjan fizički ne istraži svoju ćemo pozornost usmjeriti na njegovo ime. Moramo biti svjesni da nam toponimi – nazivi naselja, šuma, brježuljaka i raznovrsnih zemljišnih čestica mogu, i uglavnom jasno i glasno doista i prenose informacije o povijesnoj stvarnosti. Ukoliko netko pored potoka posjeduje livadu koja se od starih vremena naziva Malinišće, ne mora se previše truditi da bi zaključio kako se tu nalazio mlin, iako mu možda već desetljećima ili stoljećima nema traga.
Pitanje je – postoji li u Hrvatskoj još koji Šabac? Postoji, prvo u Hrvatskom Zagorju kod Krapine. Naime, poznata hrvatska legenda o Čehu, Lehu i Mehu, a koju je zabilježio i Ljudevit Gaj sredinom 19. stoljeća, govori o tri grada na tri susjedna brda – Krapini, Psaru i – Šapcu koji je danas jedno od krapinskih naselja. Inačice te priče pronalazimo i na hrvatskom jugu kao i u nekim drugim slavenskim zemljama, a u njoj se, između ostalog, spominju i vile i Rimljani. Zapamtite Rimljane! Sljedeći Šabac kojeg sam pronašao je jedan predio na varaždinskom području. Vjerujem da takvih toponima ima još te da svi vuku isti ili slični iskon.
U toj potrazi sam došao i do grada na obali Save u Republici Srbiji, u kraju znanom kao Mačva. Na tom su području potvrđena prapovijesna nalazišta kao i prisutnost Rimljana i romaniziranog stanovništva (opet Rimljani!). Sam grad Šabac, danas po veličini usporediv s našim Karlovcem, razvio se u kasnijim vremenima kada tu već dolaze osmanlijski osvajači. Toponim Šabac u tom se slučaju najčešće objašnjava raznim oblicima imena rijeke Save. Druga teorija spominje nekog osmanlijskog bega Šabana, navodnog osnivača naselja – i tu moramo zastati.
U našem Završju, u podnožju brda postoji zaselak koji nosi naziv Šabani, a to je i nadimak tj. prišvarak nekih obitelji. Isti slučaj, Šabane kao naziv zaselka i nadimak obitelji nalazimo i u Kučevicama u susjednoj novigradskoj župi. Moguće je da su imena Šabac i Šabani u našem kraju povezana, no zasigurno nemaju veze niti s rijekom Savom niti s begom. Sava ne prolazi kroz naš kraj, a ne prolazi niti pored Krapine niti kroz varaždinsko područje. Isto tako, Šabac u Srbiji se doista razvio kao utvrda pod osmanlijskom vlašću – no naš kraj, iako izložen čestim provalama i pustošenjima, nikada nije bio pod njihovom upravom. Još je manja mogućnost da krapinski i varaždinski toponimi imaju veze s tim hipotetskim begom Šabanom. Iako – ime Šaban doista postoji, arapskog je podrijetla i vezano je uz osmi mjesec mjesečeve godine. Međutim – mislim da s našim Šapcem i Šabanima nema veze.
Sljedeća teorija koju su neki srbijanski istraživači iznijeli, bez obzira važi li za grad na Savi ili ne, baca novo svjetlo i otvara put maštovitim, a tko zna – možda i u potpunosti ili jednim dijelom istinitim zaključcima o našem Šapcu, posebno kada ju promotrimo u svjetlu još nekih legendi i značajki završkog kraja. No – ako netko sa sigurnošću zna što ta riječ znači – je li to možda kakav starinski slavenski naziv za brdo ili utvrdu, kao što toponim Dolac označava udolinu te ga tako nalazimo i podno našeg Šapca – neka mi kaže pa da se ne trudim dalje.
Nastavit će se…
Izvori:
- Katastar: https://oss.uredjenazemlja.hr/
- Wikipedia: Čeh, Leh i Meh, https://hr.wikipedia.org/wiki/%C4%8Ceh,_Leh_i_Meh
- Grčić, M., & Grčić, Lj: Genesis of the city Šabac and origin of its name, Journal of the Geographical Institute “Jovan Cvijić” 61(1) (85-105)
Pročitajte još:
- Legende o zidanju crkve svetog Križa u Završju
- Legende o zidanju crkve svetog Križa u Završju – Nova razmatranja II. dio
- Legende o zidanju crkve svetog Križa u Završju – Nova razmatranja III. dio
Danijel Mataković
Stavovi izneseni u članku su osobni stavovi autora te ne odražavaju nužno stavove ili mišljenja redakcije portala ili neke treće spomenute strane.