Autor: Goran Majetić, Budni div
Brijeg Martinšćak (345 m.n.v.), koji se uzdiže oko 10 kilometara južno od grada Karlovca, okružen sa sjevera, istoka i juga rijekom Koranom, plijeni pozornost s koje god strane mu prilazili. Lako je uočljiv je jer se izdiže iznad okolnog pobrđa, a osobit i stoga jer je najviši dio brijega nalik stošcu. Takvim položajem i oblikom, brijeg je zacijelo od davnina imao važnu ulogu u životu ljudske zajednice koja je obitavala u njegovom okruženju.
Crkveni povjesničar i arhivar Josip Buturac u radu ”Popis župa zagrebačke biskupije 1334. i 1501. godine”, objavljenom u časopisu ”Starine” Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knjiga 59 iz 1984., u odlomku ”Arhiđakonat Gorica” prenosi izvorne latinske zapise iz tih popisa koji svjedoče o postojanju crkve Sveti Martin u Gorici u srednjem vijeku: ”1334. Item sancti Martini de eadem Guercha. – 1501. Martinus plebanus ecclesde sancti Martini in Gorycza. Thomas capellanus eiusdem.” (* 1).
”Na Vidovo, kad je u Velemeriću proštenje (crkveni sbor), sabere se nešto naroda i na Martinšćaku (* 6), koji onda oživi, kao što je bio živ u doba turskih provala, kad se je s njegova vrha hitcem iz topa davao znak, da se neprijatelj bliži. Taj top je i danas spremljen kraj žrtvenika u kapeli za uspomenu. Kapelica sv. Martina jednostavna je i malena s drvenim krovom i malim zvonikom, u kome su smještena dva zvona. Na jednomu je graviran napis: ”S. Maria 1759.”, a na drugom zvonu: ”Baltazar Herold – Wenezia 1677.” Po svoj prilici je taj Herold bio zvonoljevac, pa je zanimljivo, kako je to tvono dospjelo na Martinšćak. … Kapela je gradjena po svoj prilici g. 1650., te je i danas još dobro sačuvana, premda je izvržena oštrim vjetrovima i nepogodama vremena.”.
Zidovi crkve, za koju Stjepan Širola pretpostavlja da je izgrađena oko 1650. godine, bili su zidani od kamena, dok joj je krov bio drven i pokriven šindrom od cijepanih drvenih daščica. Za još stariju crkvu na istome mjestu ne znamo jesu li joj zidovi bili građeni od kamena ili je, pak, čitava bila drvena. Prema predaji koju sam čuo od mještana Gornjeg Velemerića, na vrhu brijega nekada davno prije crkve bilo je tek drveni poklonac, pretpostaviti je s kipom svetog Martina, sa zvonom.
Kada je Stjepan Širola boravio na Martinšćaku, od crkve se pružao prekrasan vidik na sve strane jer je, kao što je istaknuo, ”… sva tjemenica izkrčena i obrasla finom travom.”. Danas je pogled s vrha otvoren samo prema jugozapadu, u smjeru Barilovića i dalje sve do obronaka gorja Kapele i prepoznatljivog obrisa planine Klek. Ostali vidik zaklanja šuma koja se primakla crkvi mjestimice i na svega desetak metara. Na vrh Martinšćaka može se doći označenim planinarskim stazama iz smjera Gornjeg Velemerića i Ladvenjka (* 7), a iz Gornjeg Velemerića može mu se prići i asfaltiranom cestom.
Povjesničar Milan Kruhek (1940.) iz Karlovca u knjizi ”Graditeljska baština karlovačkog Pokuplja” iz 1993. godine iznosi još neke naznake da crkva Sveti Martin ima vrlo dugu povijest. Povjesničar ponajprije ističe da o starosti crkve ”… govori i njezin sveti zaštitnik, sv. Martin.”. Sveti Martin je katolički svetac koji je živio u Francuskoj u 4. stoljeću. Milan Kruhek o crkvi Sveti Martin srušenoj 1936. godine nadalje naglašava: ”Podsjećala nas je dakle na starije sakralne građevine narodnog graditeljstva Frankopanskog kulturno-povijesnog kruga. Motiv lunete nad ulazom, koji je ponovljen i u sadašnjoj crkvici, vrlo vjerojatno, upravo zbog toga što je tu i ranije stajao, govori nam također o romaničkom porijeklu stare crkvice sv. Martina.”.
Ono što povjesničar nije spomenuo, a što također upućuje na znatnu starost crkve, i to moguće romaničku, je njezina usmjerenost u odnosu na strane svijeta. Kako je današnja crkva izgrađena na temeljima ranije crkve, a ta opet na mjestu još ranije, valja provjeriti položaj u prostoru sadašnjeg crkvenog zdanja. Os broda (lađe) crkve Sveti Martin gotovo se poklapa sa smjerom zapad – istok; ulaz u crkvu je na zapadu a svetište, dakako, na istočnoj strani.
U neposrednoj blizini crkve na Martinšćaku izgrađen je 1987. godine UKV odašiljač Radio Karlovca (danas Hrvatski radio Karlovac). Odašiljač i položaji Hrvatske vojske na Martinšćaku bili su meta artiljerijskih i zračnih napada tijekom Domovinskog rata, od 1991. do 1995. godine, u kojima je postradala i crkva (* 8). Crkva je posve obnovljena krajem 2006. i početkom 2007. godine, kada su postavljena i elektrificirana zvona (* 9). Još jedan odašiljač tik do crkve, poduzeća KA-vision iz Karlovca, za emitiranje programa ”TV 4 rijeke” (danas ”Trend TV”) pušten je u rad 2013. godine.
Spomenuti odašiljači korisni su za prijenos radijskog i televizijskog programa, ali su uvelike unazadili ozračje i pogled na vršnu zaravan Martinšćaka i crkvu na njoj. Od četiri stoljetna stabla lipe koja su okruživala crkvu Sveti Martin, danas su preostala tek dva, no nekadašnji sklad prirodnog i kulturno-povijesnog nasljeđa zato nagrđuju dva visoka metalna tornja i montažna zdanja postaja odašiljača. Ipak, ta suvremena ”čudovišta” nisu, i ne mogu, posve izbrisati tragove prošlosti i ukloniti tajanstvenost kojom je prožet prostor pradavnog svetišta.
Goran Majetić, slobodni istraživač, 23. svibnja 2022.
(* 2) Ne zna se gdje se nalazio srednjovjekovni utvrđeni grad Gorica jer o njegovom položaju nema pouzdanog podatka. Pretpostavke povjesničara stoga idu od toga da je to bilo neko nepoznato utvrđenje u okružju Martinšćaka, da je to stariji naziv za grad Velemerić ili pak za nedaleki grad Budački koji se nalazio na području današnjeg sela Donji Budački, da je to bila utvrda negdje na prostoru današnjeg sela Knez Gorica koje se nalazi nasuprot Martinšćaku oko 3 kilometra od desne obale Korane, ali i da je ime Gorica isprva nosio grad Steničnjak, koji se nalazio još oko 12 kilometara istočnije na području današnjeg sela Gornji Sjeničak.
Za objavljivanje napisa ili njegovog dijela, isključivo u izvornom
obliku i uz navođenje izvora – portala Budni Div, linka na izvorni napis
te imena i prezimena pisca, potrebno je piščevo odobrenje, koje možete
dobiti upitom na njegov e-mail: gmajetic@gmail.com
Pogled na Martinšćak s istoka, s desne obale Korane; podno brijega vidi se crkva Sveti Vid u Ladvenjku – zamišljena okomica koja je produžetak zvonika točno dotiče vrh Martinšćaka (Foto: Mario Sečen)
Pogled iz zraka ukazuje da se crkva Sveti Martin pruža gotovo točno u smjeru zapad – istok (Izvor: Geoportal (geoportal.dgu.hr))
Oko 50 metara jugoistočno od crkve 1987. godine pušten je u rad odašiljač današnjeg Hrvatskog radija Karlovac; od pogleda pri prilazu crkvi cestom 2017. još ga je zaklanjalo stablo lipe koje je nedugo potom srušeno (Foto: Goran Majetić)
Crtež vojnog inženjera J. A. Schilingera iz oko 1746. godine koji prikazuje ruševinu utvrđenog grada Budačkog i obližnju crkvu u Donjem Budačkom, koji su se nalazili oko 4 kilometra južnije od Martinšćaka, dok se iza ruševine na vrhu brijega nazire crkva Sveti Martin (Izvor: Milan Kruhek ”Graditeljska baština karlovačkog Pokuplja”, 1993.)
Izgled starije crkve Sveti Martin koja je srušena 1936. godine (Izvor: Filip Škiljan ”Kulturno-historijski spomenici Korduna s pregledom povijesti Korduna od prapovijesti do 1881. godine”, 2007.; Gradski muzej Karlovac)
Oštećenja na crkvi nastala nakon neprijateljskog raketiranja 13. svibnja 1993. godine (Foto: Dinko Neskusil; Izvor: Kafotka (kafotka.net))