Od 1. listopada trgovci i pružatelji usluga ulaze u novu rundu obveza vezanih uz iskazivanje cijena. Uz aktualnu cijenu morat će se iskazivati i tzv. sidrena cijena, odnosno cijena koja je vrijedila na određeni referentni datum. Istodobno se uvode i nova pravila za objavu cjenika na internetskim stranicama, uključujući mogućnost objave u strukturiranom CSV ili XML formatu.
Na papiru je riječ o mjeri koja bi trebala omogućiti veću transparentnost i lakšu usporedbu cijena. U praksi, međutim, pitanje je koliko je takav sustav jednostavan za male obrtnike i poduzetnike koji nemaju vlastiti IT odjel, administraciju ni osobu zaduženu samo za praćenje regulatornih novosti.
Što se zapravo traži?
Nova pravila predviđaju da trgovci i pružatelji usluga uz maloprodajnu cijenu iskazuju i cijenu koja je vrijedila 10. rujna 2026. Ta se cijena koristi kao referenca za tzv. sidrenje aktualne cijene.
Dodatna obveza odnosi se na poduzetnike koji imaju internetsku stranicu. Cjenik mora biti objavljen tako da je dostupan za automatsko dohvaćanje i obradu, a predviđeni su strukturirani formati CSV i XML.
Za pružatelje usluga to znači i obvezu ažuriranja cjenika kod svake promjene cijena, dok se objavljene verzije moraju čuvati određeno vrijeme. Drugim riječima, nije dovoljno jednom napraviti dokument i postaviti ga na web.
Za velikog sustava automatizacija, za malog novi trošak?
Tu se otvara pitanje provedbe.
Veliki trgovački lanci i kompanije već imaju informatičke sustave, zaposlenike koji održavaju web-stranice i softver koji može automatski povlačiti i ažurirati podatke. Za njih je prilagodba novom formatu prvenstveno tehnički zadatak.
Ali što s frizerskim salonom koji ima nekoliko zaposlenih? Obrtnikom koji vodi servis? Malim apartmanskim ili turističkim poslovanjem? Knjigovodstvenim servisom, kozmetičkim salonom ili drugim pružateljem usluge koji nema vlastitog programera?
Za njih nova pravila mogu značiti dodatno vrijeme za administraciju, angažiranje vanjskog informatičara ili prilagodbu web-stranice, a samim time i dodatni trošak.
Za velike sustave još jedan cjenik možda je tek stavka koju će njihov IT sustav odraditi gotovo neprimjetno. Za malog obrtnika to može značiti novu administraciju, dodatne tehničke troškove i obvezu ažuriranja svaki put kada promijeni cijenu. Ono što je velikima automatizacija, malima lako može postati još jedan trošak.
Problem je i rok
Hrvatska obrtnička komora upozorila je na velik broj pitanja obrtnika vezanih uz nove obveze te na vrlo kratak rok za prilagodbu. Komora je zbog toga zatražila ukidanje odluka kojima se uvode dodatne obveze vezane uz iskazivanje cijena i objavu cjenika.
Pritom je važno razlikovati samu ideju transparentnosti od načina njezine provedbe. Potrošaču je korisno znati koliko je proizvod ili usluga koštala ranije. No pitanje je mora li se isti administrativni i tehnički model primijeniti na veliki trgovački sustav i malog obrtnika koji posluje s nekoliko zaposlenih.
Upravo tu mali poduzetnici mogu imati opravdan razlog za zabrinutost: ne nužno zbog same sidrene cijene, nego zbog svega što dolazi uz njezino vođenje, dokazivanje, objavu i redovito ažuriranje.
Hoće li cilj opravdati dodatno opterećenje?
Ideja iza sidrene cijene je jednostavna – kupcu treba omogućiti da vidi je li današnja cijena doista snižena u odnosu na prethodnu.
No učinkovitost takve mjere u konačnici ovisi o tome koliko je sustav jednostavan za primjenu i koliko su jasne obveze onih koji cijene objavljuju.
Ako se od malog poduzetnika očekuje da vodi dodatnu evidenciju, izrađuje strukturirane datoteke, osigurava njihovu dostupnost na webu i redovito ih ažurira, tada transparentnost za potrošača može značiti dodatni administrativni posao za onoga tko posluje.
I zato će idući tjedni pokazati hoće li novi sustav doista donijeti jednostavnije i transparentnije praćenje cijena – ili će dio malih poduzetnika prije svega dobiti još jednu obvezu koju mora financirati i administrativno održavati.