U prepunoj Ilirskoj dvorani održan je književni susret s Brunom Šimlešom, poznatim sociologom i jednim od najčitanijih hrvatskih autora, koji je karlovačkoj publici predstavio svoju novu, 13. knjigu „U srcu divljine”.
Riječ je o inspirativnom djelu koje spaja putopis i psihološko-sociološka promišljanja, nastala tijekom jedne od najvećih avantura autorova života – pješačenja stazom Pacific Crest Trail, koja se proteže od Meksika do Kanade kroz divljinu Sjedinjenih Američkih Država.
Šimleša je na putovanju proveo 135 dana i prešao čak 4482 kilometra. Više od stotinu noći spavao je u šatoru u divljini, a tridesetak u gradićima uz stazu. Na tom putu suočavao se s brojnim izazovima, od ekstremnih vremenskih uvjeta i odvojenosti od obitelji do susreta s divljim životinjama, među kojima su bili medvjedi i čegrtuše.
Ipak, kako ističe i u knjizi, ponekad više problema zadaju divlji ljudi nego divlje životinje.
Od kalifornijske pustinje do planina Washingtona
Pacific Crest Trail vodi kroz raznolike krajolike – od pustinjskih predjela južne Kalifornije, preko golemih masiva Sierra Nevade, gdje se staza penje i na visine veće od 4000 metara, do područja sjeverne Kalifornije i Oregona, obilježenih posljedicama požara. Putovanje završava u saveznoj državi Washington, čiji su zahtjevni tereni i nepredvidiva iznenađenja dodatno iskušavali autorovu izdržljivost.
No „U srcu divljine” nije samo priča o kilometrima, fizičkim naporima i preživljavanju u prirodi. Kroz iskustva s puta Šimleša progovara o strpljenju, poniznosti, snazi uma, ljudskim odnosima i traženju sretnijeg i ispunjenijeg života.
Priča o snovima koji čekaju da ih ostvarimo
Tijekom susreta bilo je riječi o izazovima koje donosi dugotrajno hodanje kroz divljinu, ali i o životnim spoznajama koje dolaze kada se čovjek udalji od svakodnevne rutine i suoči sam sa sobom.
Knjiga donosi poruku o hrabrosti, pomicanju vlastitih granica i važnosti ostvarivanja snova, bez obzira na to koliko se oni na prvi pogled činili dalekima ili teško ostvarivima.
Obraćajući se karlovačkoj publici, Šimleša je podsjetio da ova priča nije samo o brojkama i prijeđenim kilometrima, nego o snovima koji ne vole čekati.
Poruka njegova putovanja jednostavna je i snažna: prema svojim snovima treba krenuti korak po korak, dan po dan, san po san – jer snovi postoje da bi se živjeli.