21. veljače obilježava se Međunarodni dan materinskoga jezika. Odluku o njegovu obilježavanju usvojila je Glavna skupština UNESCO-a 1999. godine na prijedlog države Bangladeš.
Kada je 1947. u Britanskoj Indiji prestala britanska kolonijalna vlast, stvorene su dvije neovisne države, Indijska Unija (s hinduskom vjerskom većinom) i Pakistan (s muslimanskom većinom). Bile su podijeljene i neke indijske etničke provincije. Tako je Bengalija podijeljena na indijsku saveznu državu Zapadni Bengal (glavni grad Kalkuta) i na nekadanju pakistansku pokrajinu Istočni Bengal, teritorijalno nepovezanu s glavninom Pakistana. Pakistanska je vlada provodila centralističku politiku. Među ostalim je nametala jezik urdu cijelomu ondašnjem Pakistanu. Ali kada su organizirali prosvjed 1952., mnogi od njih su uhićeni, a na kraju je policija otvorila vatru i nekoliko studenata je ubijeno.
Ovaj je događaj pokrenuo javnu reformu i na kraju doveo do ponovnog dobivanja službenog statusa bengalskog 1956. godine, a Međunarodni dan materinskog jezika postavljen je u znak sjećanja na ove vrste tragičnih događaja.
Materinski jezik ili jezik koji dijete stječe u najranijoj dobi bez svjesnog učenja, ima ključnu ulogu u razvoju pojedinca i identiteta. Na ovaj dan, mnoge zemlje organiziraju različite manifestacije kako bi promovirale višejezičnost i poštovanje jezične raznolikosti.
U Hrvatskoj, Međunarodni dan materinskog jezika označava početak Mjeseca hrvatskog jezika, manifestacije koju je 2014. godine pokrenuo Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Ovaj mjesec je prilika da kulturne, obrazovne i znanstvene ustanove proslave hrvatski jezik kao jedan od temelja nacionalnog i kulturnog identiteta. Hrvatski jezik kroz povijest bio je simbol narodnosti i dom u kojem se čuvala nacionalna baština te je Međunarodni dan materinskog jezika i početak Mjeseca hrvatskog jezika prigoda da se oda počast ovom važnom dijelu nacionalne kulture.