
Uloga zaposlenice, majke, partnerice, kćeri, njegovateljice – koliko tereta žene svakodnevno nose i kada napokon dolazi vrijeme za njih same?
Mentalno zdravlje žena posljednjih je godina sve češće u fokusu javnosti, no i dalje se o njemu govori tiho i najčešće tek kada problem postane ozbiljan. Stručnjaci upozoravaju kako su žene češće izložene kroničnom stresu, sindromu izgaranja (burnoutu), anksioznosti i depresivnim epizodama, upravo zbog višestrukih uloga koje istovremeno obavljaju.
„Superžena“ kao društveni standard
Od žena se i dalje očekuje da budu uspješne na poslu, emocionalno dostupne obitelji, organizatorice kućanstva i često „ljepilo“ koje drži sve na okupu. Taj nevidljivi mentalni teret – planiranje, briga, podsjećanje, organizacija – rijetko se prepoznaje kao rad, iako je izrazito iscrpljujuć.
Dugotrajna izloženost takvom pritisku može dovesti do:
- kroničnog umora
- nesanice
- razdražljivosti
- osjećaja krivnje
- smanjene koncentracije
- emocionalne iscrpljenosti
Burnout nije slabost
Sindrom izgaranja više nije rezerviran samo za poslovno okruženje. Sve češće se govori i o „roditeljskom burnout-u“ te emocionalnoj iscrpljenosti žena koje istovremeno balansiraju posao i obitelj.
Stručnjaci naglašavaju da traženje pomoći nije znak slabosti, već odgovornosti prema sebi i svojoj okolini.
Zašto žene rjeđe traže pomoć?
Iako su žene sklonije razgovarati o emocijama, često vlastite potrebe stavljaju na posljednje mjesto. Razlozi su različiti:
- osjećaj da „moraju izdržati“
- strah od osude
- financijska ograničenja
- nedostatak vremena
Što može pomoći?
- Postavljanje granica (na poslu i kod kuće)
- Raspodjela kućanskih obveza
- Vrijeme samo za sebe bez osjećaja krivnje
- Razgovor sa stručnjakom (psiholog, psihoterapeut)
- Podrška prijatelja i obitelji
Male, ali dosljedne promjene mogu dugoročno imati velik učinak.
Briga o sebi nije luksuz
Mentalno zdravlje nije sebičnost. Žena koja brine o sebi ima više kapaciteta za obitelj, posao i zajednicu. Upravo zato je važno otvoreno govoriti o ovoj temi i stvarati okruženje u kojem je traženje pomoći normalno i prihvaćeno.