Kad je Karlovac bio grad tvornica: Priča o industriji koja je oblikovala generacije

Foto: Jugoturbina | Hrvatska tehnička enciklopedija

Prije nego što je Karlovac postao prepoznatljiv po nekim drugim obilježjima, njegovo su svakodnevno lice u velikoj mjeri određivali tvornički dimnjaci, zvuk strojeva i smjene radnika. Tekstil, kožarstvo, metaloprerađivačka i prehrambena industrija desetljećima su oblikovali gospodarski i društveni život grada, a brojne obitelji upravo su u karlovačkim tvornicama gradile svoju egzistenciju.

Karlovac je zbog svojega položaja na važnim prometnim pravcima i uz rijeku Kupu stoljećima bio važno trgovačko središte. Trgovina i obrt dugo su imali glavnu ulogu u njegovu gospodarstvu, a industrijski razvoj postupno se počeo snažnije razvijati tijekom 19. stoljeća.

Dolazak željeznice 1873. godine označio je novu etapu u razvoju grada, a početkom 20. stoljeća Karlovac je već imao niz proizvodnih pogona. Industrija se širila, otvarala nova radna mjesta i privlačila radnike iz okolnih mjesta.

Grad tekstilne i kožarske industrije

Karlovac je između dva svjetska rata postao jedno od važnijih tekstilnih središta u Hrvatskoj. Prema povijesnim podacima, u tom su razdoblju u gradu otvorene čak 22 tekstilne tvornice. Najveći pogon bila je tvornica Vuna na Švarči, koja je zapošljavala oko 500 radnika, dok su ostale tvornice u prosjeku imale stotinjak zaposlenih.

Tekstilna industrija zapošljavala je velik broj žena, a njezin je značaj bio toliko velik da su Karlovac i Duga Resa zajedno tridesetih godina imali više zaposlenih u tekstilnoj industriji od svih hrvatskih gradova osim Zagreba.

Važno mjesto zauzimalo je i kožarstvo. Obrada kože na obalama Kupe ima dugu tradiciju, a prva tvornica kože otvorena je 1880. godine. Početkom 20. stoljeća razvijalo se više kožarskih pogona, među kojima su bile tvornice Andrije Jakila, Alekse Podvinca i Karlovačka tvornica kože.

Iz pogona Andrije Jakila postupno se razvila tvornica koja je kasnije nosila ime Josip Kraš. Proizvodila je kožu i obuću, a u jednom razdoblju izrađivala je oko 600 pari cipela dnevno.

Kordun, Mustad i proizvodi koji su odlazili u svijet

Karlovačka industrijska priča nije bila vezana samo uz tekstil i kožu. Metaloprerađivačka industrija također je ostavila dubok trag.

Tvornica Kordun osnovana je 1916. godine, a u početku je proizvodila pile za drvo. Tijekom desetljeća proširila je proizvodnju na različite vrste alata, pribora za jelo i posuđa. Nakon 1966. godine imala je oko tisuću zaposlenika te postala najveći proizvođač takvih proizvoda u tadašnjoj Jugoslaviji.

U Karlovcu je djelovala i tvornica Mustad, poznata po proizvodnji potkivačkih čavala. Njezini proizvodi izvozili su se na svih pet kontinenata, a proizvodnja se temeljila na dugoj tradiciji i specifičnom znanju.

Takve tvornice nisu bile samo mjesta proizvodnje. Oko njih se razvijao svakodnevni život – radničke obitelji, susjedstva, stručna zanimanja i generacije ljudi koji su svoje znanje i radni vijek vezali uz industriju.

Jugoturbina – simbol industrijskog Karlovca

Kada se govori o industrijskoj povijesti Karlovca, teško je zaobići Jugoturbinu. Osnovana je 1949. godine kao Tvornica turbina Edvard Kardelj, a tijekom sljedećih desetljeća izrasla je u najveće poduzeće karlovačkog gospodarstva i jedno od najvećih strojograđevnih poduzeća u tadašnjoj državi.

Proizvodila je parne i plinske turbine, dizelske motore, pumpe i drugu energetsku opremu. Njezini proizvodi koristili su se u brodogradnji, energetici, industriji i vodovodnim sustavima, a poduzeće je imalo pogone i izvan Karlovca te predstavništva u brojnim gradovima i državama.

Koliki je bio njezin značaj govori i podatak o rastu broja zaposlenih: 1963. godine imala je 1.788 radnika, 1977. njih 5.000, a 1987. čak 8.770.

Jugoturbina nije bila samo tvornica. Razvijala je vlastita tehnološka rješenja, poticala inovacije i sudjelovala u obrazovanju stručnih kadrova. Zbog potrebe za kvalificiranim radnicima organizirala je programe stručnog osposobljavanja, a potaknula je i osnivanje Više strojarske tehničke škole u Karlovcu.

Tvornice su bile dio života cijeloga grada

Industrijski razvoj mijenjao je Karlovac i izvan tvorničkih krugova. Radna mjesta omogućavala su egzistenciju brojnim obiteljima, a potreba za radnicima utjecala je na razvoj obrazovanja, stanovanja i gradskih četvrti.

Za mnoge Karlovčane rad u tvornici bio je više od zaposlenja – bio je dio obiteljske tradicije. Znanje se prenosilo s generacije na generaciju, a kolege iz pogona često su postajali prijatelji i dio svakodnevnog života.

Devedesete godine donijele su velike promjene. Gubitak tržišta, rat, promjena gospodarskog sustava i procesi privatizacije snažno su utjecali na hrvatsku industriju, pa tako i na Karlovac. Neke su tvornice prestale s radom, neke su promijenile djelatnost, a dio industrijskih prostora danas ima sasvim novu namjenu.

Ipak, industrijska baština ostala je važan dio identiteta grada. Nekadašnje tvorničke zgrade, sačuvani strojevi, fotografije i sjećanja bivših radnika podsjećaju na vrijeme kada je industrija određivala ritam Karlovca.

Danas se ta povijest čuva i kroz Virtualni muzej karlovačke industrije te inicijative za stvaranje Tehničkog muzeja inženjerstva u prostoru nekadašnje Jugoturbine.

Jer iza svakog tvorničkog dimnjaka stajale su ljudske priče – o radu, znanju, obiteljima, uspjesima i životu jednog grada.

Podijeli